Roman "Vukotrk" istaknute švedske spisateljice Kerstin Ekman intiman je i zadivljujući portret prirode i ljudske psihe. Prati Ulfa Norrstiga, promišljenog i povučenog čovjeka u svojim sedamdesetima koji se miri sa starenjem i načinom na koji je živio svoj život. Roman odjekuje mudrošću i osjetljivošću duboko ukorijenjenima u prirodi, prizvanima na površinu reminiscencijama jednog čovjeka i razmišljanjima o šteti koju je čovječanstvo nanijelo Zemlji, ali i o šteti koju je on sam izazvao.

"Vukotrk" je misteriozna i mitološka priča o maloj zajednici u gradiću Loåsenu i jednome vuku te o tome kako neočekivan susret između čovjeka i vuka ima moć promijeniti tijek života svih mještana. Ova je dirljiva priča ujedno i portret dugoga braka, nježnosti, nesuglasica i spore, svakodnevne običnosti.

„Proživio sam običan život. Vjerojatno mi nije ostalo još mnogo godina. Ne s ovom anginom. No svakako je to bio običan, pa čak i dobar život. Pružena mi je nježnost. (…)
Živjeli smo običnim životom. Ja jesam.
A onda sam vidio vuka.ˮ

U ovom slojevitom romanu Ekman privlačnim stilom pisanja, prožetim prisnošću i neupadljivošću, vješto prikazuje odgovornost čovječanstva za svijet koji se nalazi u vremenu klimatske krize, osvješćujući je na način koji dira u srce i svijest čitatelja.

Kerstin Ekman švedska je spisateljica rođena 1933. u Risingeu. Spisateljsku karijeru započela je kriminalističkim romanom, no glas je stekla tetralogijom o teškim ženskim sudbinama u razvoju švedskoga društva 20. stoljeća "Vrzino kolo" (1974.), "Vrelo" (1976.), "Anđeoska kuća" (1979.) i "Grad svjetlosti" (1983.).

Veliku je popularnost stekla romanom "Crna voda" (1993.) kriminalističke tematike, ali s dubokom socijalnom analizom, za koji je 1994. nagrađena nagradama August Prize i Nordic Council Prize. S romanima "Oživi me ponovno" (1995.) i "Božje milosrđe" (1999.), oba o dramatičnim sudbinama žena, Ekman je postala utjecajnom spisateljicom suvremene švedske književnosti.

Od 1978. do 1989. bila je članica Švedske akademije, kad je istupila zbog neslaganja. Bogato pripovijedanje koje često vuče korijene iz svakodnevice, učinilo ju je jednom od najčitanijih švedskih autorica 20. stoljeća te joj priskrbilo nekoliko velikih književnih nagrada, poput nagrada August 1994. i 2003., Pilot 1995., Ivar Lo 2000., Gerard Bonnier za esej 2008. i stipendiju Eva Bonnier 2019.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.