Godine 1542. mlada žena Marguerite de La Rocque prati svog skrbnika na jednoj od prvih francuskih kolonijalnih ekspedicija u Novi svijet. Nakon seksualnog skandala na brodu biva kažnjena i napuštena na nenaseljenom otoku u sjevernom Atlantiku, gdje se suočava s divljim životinjama i vremenskim (ne)prilikama, preživljavajući unatoč svim izgledima. Stoljećima poslije, suvremena spisateljica nailazi na legendu o Ženi Medvjedu i postaje opsjednuta njome, neprestano razmišljajući o mraku, gladi, hladnoći i ženi s puškom odjevenoj u životinjsku kožu.

Pristupajući Marguerite na jedini način koji zna – pisanjem – autorica postaje svjesna vlastitog procesa pisanja: i kao štita od svijeta u kojem živi i kao načina razumijevanja istog. Autoričin život postupno se isprepliće s Margueriteinim, koliko književnom figurom toliko i plodom njezine vlastite mašte. Što više kopa po povijesnim arhivima, to nesigurnija postaje u to tko je zapravo Marguerite bila, kao i u vlastite motive da piše o njoj.

Pisanje je ovisnost. Toliko sam puta pročitala tu rečenicu, no tek je sada shvaćam. Ono je bilo izlaz iz svake krize, kako velike tako i male, mamilo me da otkoraknem svaki put kad bih naišla na poteškoću, tako da je nikad ne bih morala riješiti već se samo predati tekstu. Moje je postojanje ovisilo o onoj jarkoj bijeloj svjetlosti koja se može podići iz stranice, no i o saznanju da nikad ne moram sudjelovati, da ne moram egzistirati pod istim groznim uvjetima kao svi drugi ljudi, jer mi, dok god imam pisanje, nitko drugi nikad neće trebati u životu.

Napisana esejističkim stilom u duhu Marguerite Duras, "Žena Medvjed" meditacija je o ženskom iskustvu i činu pisanja te priča o preživljavanju – Margueriteina i spisateljičina. Karolina Ramqvist promišlja o tome kako je biti žena koja piše, kao i o tome što je priča i tko je ima pravo ispričati, omogućujući nam istovremeno da sami sudjelujemo u njezinu stvaranju.

Karolina Ramqvist (1976.) novinarka je i jedna od najutjecajnijih spisateljica i feministica svoje generacije u Švedskoj. Dosad je napisala pet romana, a svoj je uspjeh postigla 2009. romanom "Djevojka" (Flickvännen), koji je također adaptiran za kazalište. Njezin generacijski roman o odrastanju iz 2012., "Početak svega" (Alltings början), odmah je stekao kultni status i stavio Ramqvist u središte nacionalne pozornosti kao snažan književni glas sa sposobnošću da izazove tiha, ali žestoka pitanja, umjesto da daje glasne i lake odgovore.

U njezinim vještim rukama suvremena pitanja seksualnosti, komercijalizacije, izolacije i pripadnosti postaju visoko nabijena, a istovremeno potpuno netaknuta. Njezin je stil u isto vrijeme ogoljen i lirski, napet i meditativan. Godine 2014. Ramqvist je debitirala kao scenaristica s kratkim filmom Cupcake. Godine 2015. objavila je dugo iščekivani roman "Bijeli grad" (Den vita staden), koji je hvaljen od strane kritike i nagrađen prestižnom nagradom P.O. Enquist Literary Prize, čime je stekla jedinstvenu i snažnu poziciju u suvremenoj švedskoj književnosti.

Godine 2019. objavljena je knjiga "Žena Medvjed" (Björnkvinnan) i izdana je diljem svijeta. Njezin posljednji roman "Kruh i mlijeko" (Bröd och mjölk) objavljen je u ožujku 2022.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.