Ne pretendirajući na sustavnu izgradnju teorije pamćenja, Živa Benčić je svoju knjigu komponirala kao svojevrstan mozaik ili kaleidoskop u kojemu se smjenjuju i prožimaju književne činjenice i intuicije, pjesnici i prozaici, kulturnopovijesna akademska znanja i tekstne analize. Njezin je znanstveni diskurs suzdržan, discipliniran, odvagnut, ali nipošto nije bez duše, duha i svojevrsne provokativnosti ili intelektualne razbarušenosti.

Naime, oko glavne provodne niti – pamćenja u različitim njegovim očitovanjima – gradi se mnogo drugih, često disparatnih problemskih rukavaca, koji mogu teći paralelno, mogu imati neočekivane zavijutke, a mogu tek naznačivati neku buduću istraživačku trasu...
Knjiga «Lice Mnemozine» postat će, vjerujem, memorijska činjenica ne samo našega akademskog pamćenja (rusističkog i kroatističkog) nego i pamćenja šire čitateljske zajednice zainteresirane za pitanja identiteta, imenovanja, ženskog pisma ili prikazivačkih strategija u književnosti.
Josip Užarević

«U starogrčkoj mitologiji Mnemozina je boginja pamćenja i majka svih muza. Prema predaji Olimpljani su, nakon što su svrgnuli s vlasti Krona i titane te zavladali svijetom, zatražili od svoga vrhovnog boga Zeusa da stvori besmrtna bića koja će moći dostojno opjevati i proslaviti njihovu pobjedu. Zeus se tada otputio u Pijeriju i proveo tamo devet noći s Mnemozinom, pa mu je boginja pamćenja rodila devet muza – božica poezije, umjetnosti i znanosti. Muze, koje su svojom pjesmom i plesom uveseljavale olimpijske bogove, bile su pokroviteljice pjesnika i umjetnika, budeći u njima nadahnuće i prenoseći im svoj dar».

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.