Neven Budak
Hrvatska i Slavonija u ranome novom vijeku
- Nakladnik: Leykam international
- 10/2007.
- 254 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789537534011
- Cijena: 26.28 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Hrvatska historiografija posljednjih trideset godina nije uspjela napraviti sintezu hrvatske povijesti, a nakladnička kuća Leykam International to nastoji ispraviti. Projektom niza knjiga o povijesti Hrvatske planira se da u zasebnim izdanjima budu obuhvaćene po jedna regija ili povijesni prostor.
Knjiga "Hrvatska i Slavonija u ranome novom vijeku" prvi je svezak iz šire cjeline "Hrvatska povijest u ranome novom vijeku", a posvećena je povijesti civilne ili banske Hrvatske.
***
Hrvatska povijest u drugoj polovici 15. st., na izmaku srednjovjekovlja, obilježena je rastućom osmanlijskom opasnošću i pluralizmom vlasti na hrvatskome povijesnom području. Ne samo što je Venecija osvojila najveći dio obale i otoka od Istre do Korčule (posljednji je pod vlast duždeva 1480. potpao Krk) nego su i hrvatske zemlje pod ugarsko-hrvatskim kraljevima bile podijeljene na Kraljevstvo Dalmacije i Hrvatske i regnum Slavoniju, a na krajnjem jugu Dubrovačka Republika nastavila je graditi samostalnost, kolebajući se između vladara u Budimu i Carigradu. Središnji dijelovi Istre bili su u rukama Habsburgovaca, kao i grad Rijeka, a istočni dio savsko-dravskoga međurječja bio je izravno podređen ugarskoj kruni. Dva sabora i dva bana (hrvatski i slavonski) morali su, među ostalim, posvećivati sve veću pozornost obrani od Osmanlija.
U pokušaju da spriječi daljnje osmanlijske prodore, vladar je uspostavio niz vojnih zapovjedništava (Senjska kapetanija, Jajačka i Srebrenička banovina) u pograničnim područjima, čime su postavljeni temelji buduće Vojne krajine. Obrambeni sustav, unatoč svim slabostima, u konačnici će zaustaviti širenje Osmanskoga Carstva na zapad, ali će dovesti i do daljnjeg komadanja hrvatskoga prostora.
(...)
Sve veći osmanlijski pritisak u 16. st. sveo je Hrvatsku i Slavoniju na "ostatke ostataka", a plemstvo prisilio da prihvati Habsburgovce kao nove vladare, jer je samo od njih mogla stići pomoć za obranu. Migracije koje su bile posljedica stalnog ratovanja i pustošenja odvele su velik dio stanovništva u druge zemlje, ali su i pospješile političku i kulturnu integraciju Hrvatske i Slavonije. Etničku sliku hrvatskih zemalja izmijenilo je i naseljavanje novoga stanovništva koje je dolazilo iz krajeva pod osmanlijskom vlašću.
U drugoj polovini 16. st. polako se obnavljaju gradovi u Slavoniji i uspostavlja sve veći autoritet kraljevske vlasti. Vojna krajina stvara potrebu opskrbe vojske hranom i odjećom, čime se intenzivira trgovina u kojoj, uz domaće, u znatnoj mjeri sudjeluju i trgovci iz Kranjske i Štajerske. Oživljavanju trgovine pogoduje i smanjenje ratne opasnosti. Ujedinjeni hrvatsko-slavonski Sabor vodi politiku potpuno slobodne trgovine za plemstvo, politiku svojevrsna feudalnog liberalizma.
Zajednička zasjedanja Sabora uvod su u sve čvršće srastanje dvaju kraljevstava. Ta se integracija isprva provodi pod slavonskim imenom i obilježjima, ali s vremenom, tijekom 17. st., hrvatsko ime dobiva na važnosti.
(...)
Sedamnaesto je stoljeće bilo stoljeće razornih ratova koji su ipak, u velikoj mjeri, zaobišli Hrvatsku, ali to što ratišta nisu bila na njezinu tlu (osim potkraj stoljeća u Slavoniji i Srijemu) ne znači da Hrvati nisu osjetili njihove posljedice. Prvi u nizu tragičnih sukoba bio je Uskočki rat, koji je kao posljedicu u samoj Hrvatskoj imao preseljenje i uskoka i promjenu geopolitičkih odnosa na sjevernom Jadranu. U Tridesetogodišnjem ratu, najtežem sukobu koji je pogodio ranonovovjekovnu Europu, hrvatske su postrojbe sudjelovale na katoličkoj strani, ali je zemlja ostala pošteđena.
Početak, sredina i kraj stoljeća obilježeni su trima ratovima protiv Osmanlija, u kojima su uspjesi r kršćanske vojske trijumfirali mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. lako su ratovi s Osmanlijama nužno značili ratovanje na vlastitom teritoriju, posljedice razaranja | nisu bile usporedive s katastrofom u 15. i 16. stoljeću. Svi su ratovi uzrokovali nove migracije stanovnika i promjene etničke i društvene strukture hrvatskih zemalja.
(...)
Osamnaesto je stoljeće za Hrvatsku značilo prvo dugotrajno razdoblje bez osman-lijske opasnosti, lako je strah od povratka Osmanlija još dugo vladao, pogotovo u pograničnim krajevima, ipak su stoljeća strepnji, kako to pokazuje i onodobna književnost, polako nestajala iz kolektivne svijesti Hrvata. Ratovi koji su se s više ili manje uspjeha vodili u eri navrata nisu bitnije utjecali na društveni razvoj, iako su konačno oblikovali hrvatsku granicu prema Bosni, i to u kontinentalnome dijelu, kao i u dalmatinskome.
Teritorijalnom širenju Hrvatske presudno je pridonijelo pripajanje istočnoslavonskih županija. Hrvati su i dalje sudjelovali u ratovima što ih je Monarhija vodila na raznim europskim bojištima.
Migracije stanovništva iz srednjovjekovne Hrvatske u Slavoniju, srastanje hrvatskoga i slavonskoga plemstva, ujedinjavanje sabora dvaju kraljevstava, kao i napori na standardizaciji hrvatskoga jezika i stvaranju zajedničke hrvatsko-slavonske povijesti doveli su do procesa zbog kojih je slavonsko etničko ime počelo uzmicati pred hrvatskim, pripremajući teren za nacionalnointegrativne procese sljedećega stoljeća.
Gradovi su se nastavili razvijati zahvaljujući sve intenzivnijoj trgovini. Građanstvo, iako slabo i u velikoj mjeri germanizirano (ili njemačko po podrijetlu), nije još moglo preuzeti vodeću ulogu u kulturnom i političkom životu. Česte bune seljaka, među kojima se ističe ona 1755., upozoravale su na njihovo nezadovoljstvo i teške uvjete u kojima su živjeli. Zahvaljujući reformskim nastojanjima Dvora i dijela plemstva u Hrvatskoj, potkraj stoljeća položaj seljaka počeo se popravljati.
Država je nastavila s jačanjem svoje prisutnosti, a reforme što ih je provodio Dvor postupno su prerastale u prosvijećeni apsolutizam kojim će upletanje države u poslove kraljevstva kulminirati potkraj 18. st. Kraj stoljeća ostao je ipak obilježen odustajanjem Dvora od mnogih reformi i uspostavom konzervativizma u kojem će proteći još mnoga desetljeća...
( iz uvodnog teksta Nevena Budaka )
Knjiga "Hrvatska i Slavonija u ranome novom vijeku" prvi je svezak iz šire cjeline "Hrvatska povijest u ranome novom vijeku", a posvećena je povijesti civilne ili banske Hrvatske.
***
Hrvatska povijest u drugoj polovici 15. st., na izmaku srednjovjekovlja, obilježena je rastućom osmanlijskom opasnošću i pluralizmom vlasti na hrvatskome povijesnom području. Ne samo što je Venecija osvojila najveći dio obale i otoka od Istre do Korčule (posljednji je pod vlast duždeva 1480. potpao Krk) nego su i hrvatske zemlje pod ugarsko-hrvatskim kraljevima bile podijeljene na Kraljevstvo Dalmacije i Hrvatske i regnum Slavoniju, a na krajnjem jugu Dubrovačka Republika nastavila je graditi samostalnost, kolebajući se između vladara u Budimu i Carigradu. Središnji dijelovi Istre bili su u rukama Habsburgovaca, kao i grad Rijeka, a istočni dio savsko-dravskoga međurječja bio je izravno podređen ugarskoj kruni. Dva sabora i dva bana (hrvatski i slavonski) morali su, među ostalim, posvećivati sve veću pozornost obrani od Osmanlija.
U pokušaju da spriječi daljnje osmanlijske prodore, vladar je uspostavio niz vojnih zapovjedništava (Senjska kapetanija, Jajačka i Srebrenička banovina) u pograničnim područjima, čime su postavljeni temelji buduće Vojne krajine. Obrambeni sustav, unatoč svim slabostima, u konačnici će zaustaviti širenje Osmanskoga Carstva na zapad, ali će dovesti i do daljnjeg komadanja hrvatskoga prostora.
(...)
Sve veći osmanlijski pritisak u 16. st. sveo je Hrvatsku i Slavoniju na "ostatke ostataka", a plemstvo prisilio da prihvati Habsburgovce kao nove vladare, jer je samo od njih mogla stići pomoć za obranu. Migracije koje su bile posljedica stalnog ratovanja i pustošenja odvele su velik dio stanovništva u druge zemlje, ali su i pospješile političku i kulturnu integraciju Hrvatske i Slavonije. Etničku sliku hrvatskih zemalja izmijenilo je i naseljavanje novoga stanovništva koje je dolazilo iz krajeva pod osmanlijskom vlašću.
U drugoj polovini 16. st. polako se obnavljaju gradovi u Slavoniji i uspostavlja sve veći autoritet kraljevske vlasti. Vojna krajina stvara potrebu opskrbe vojske hranom i odjećom, čime se intenzivira trgovina u kojoj, uz domaće, u znatnoj mjeri sudjeluju i trgovci iz Kranjske i Štajerske. Oživljavanju trgovine pogoduje i smanjenje ratne opasnosti. Ujedinjeni hrvatsko-slavonski Sabor vodi politiku potpuno slobodne trgovine za plemstvo, politiku svojevrsna feudalnog liberalizma.
Zajednička zasjedanja Sabora uvod su u sve čvršće srastanje dvaju kraljevstava. Ta se integracija isprva provodi pod slavonskim imenom i obilježjima, ali s vremenom, tijekom 17. st., hrvatsko ime dobiva na važnosti.
(...)
Sedamnaesto je stoljeće bilo stoljeće razornih ratova koji su ipak, u velikoj mjeri, zaobišli Hrvatsku, ali to što ratišta nisu bila na njezinu tlu (osim potkraj stoljeća u Slavoniji i Srijemu) ne znači da Hrvati nisu osjetili njihove posljedice. Prvi u nizu tragičnih sukoba bio je Uskočki rat, koji je kao posljedicu u samoj Hrvatskoj imao preseljenje i uskoka i promjenu geopolitičkih odnosa na sjevernom Jadranu. U Tridesetogodišnjem ratu, najtežem sukobu koji je pogodio ranonovovjekovnu Europu, hrvatske su postrojbe sudjelovale na katoličkoj strani, ali je zemlja ostala pošteđena.
Početak, sredina i kraj stoljeća obilježeni su trima ratovima protiv Osmanlija, u kojima su uspjesi r kršćanske vojske trijumfirali mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. lako su ratovi s Osmanlijama nužno značili ratovanje na vlastitom teritoriju, posljedice razaranja | nisu bile usporedive s katastrofom u 15. i 16. stoljeću. Svi su ratovi uzrokovali nove migracije stanovnika i promjene etničke i društvene strukture hrvatskih zemalja.
(...)
Osamnaesto je stoljeće za Hrvatsku značilo prvo dugotrajno razdoblje bez osman-lijske opasnosti, lako je strah od povratka Osmanlija još dugo vladao, pogotovo u pograničnim krajevima, ipak su stoljeća strepnji, kako to pokazuje i onodobna književnost, polako nestajala iz kolektivne svijesti Hrvata. Ratovi koji su se s više ili manje uspjeha vodili u eri navrata nisu bitnije utjecali na društveni razvoj, iako su konačno oblikovali hrvatsku granicu prema Bosni, i to u kontinentalnome dijelu, kao i u dalmatinskome.
Teritorijalnom širenju Hrvatske presudno je pridonijelo pripajanje istočnoslavonskih županija. Hrvati su i dalje sudjelovali u ratovima što ih je Monarhija vodila na raznim europskim bojištima.
Migracije stanovništva iz srednjovjekovne Hrvatske u Slavoniju, srastanje hrvatskoga i slavonskoga plemstva, ujedinjavanje sabora dvaju kraljevstava, kao i napori na standardizaciji hrvatskoga jezika i stvaranju zajedničke hrvatsko-slavonske povijesti doveli su do procesa zbog kojih je slavonsko etničko ime počelo uzmicati pred hrvatskim, pripremajući teren za nacionalnointegrativne procese sljedećega stoljeća.
Gradovi su se nastavili razvijati zahvaljujući sve intenzivnijoj trgovini. Građanstvo, iako slabo i u velikoj mjeri germanizirano (ili njemačko po podrijetlu), nije još moglo preuzeti vodeću ulogu u kulturnom i političkom životu. Česte bune seljaka, među kojima se ističe ona 1755., upozoravale su na njihovo nezadovoljstvo i teške uvjete u kojima su živjeli. Zahvaljujući reformskim nastojanjima Dvora i dijela plemstva u Hrvatskoj, potkraj stoljeća položaj seljaka počeo se popravljati.
Država je nastavila s jačanjem svoje prisutnosti, a reforme što ih je provodio Dvor postupno su prerastale u prosvijećeni apsolutizam kojim će upletanje države u poslove kraljevstva kulminirati potkraj 18. st. Kraj stoljeća ostao je ipak obilježen odustajanjem Dvora od mnogih reformi i uspostavom konzervativizma u kojem će proteći još mnoga desetljeća...
( iz uvodnog teksta Nevena Budaka )
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
