“Dunav” Pavla Pavličića, prvi put objavljen kod izdavača Mozaika knjiga, ovim se izdanjem 4. put pojavljuje pred hrvatskim čitateljima.

Ova „specifična proza o jednoj rijeci i jednom gradu“, prvi put objavljena 1983. godine, svakim novim objavljivanjem zadobiva novi kontekst, kako unutar opusa samog autora, tako i unutar povijesne zbilje u kojoj se zateče. Po riječima književne kritičarke Jagne Pogačnik, kada je ugledao svjetlo dana 1983. godine, "Dunav" je bio čitan kao „autobiografski predah između romana koje je Pavličić objavljivao snažnim tempom“ i zbog svoje različitosti shvaćen kao nova faza autorova opusa.

Drugom izdanju iz 1992. pridodan je post scriptum: 7 vukovarskih razglednica prvotno objavljivanih u Večernjem listu, koje s originalnim tekstom čine sadržaj izdanja što ga danas imamo u rukama. Recepcija Dunava u ranim devedesetim godinama bila je, razumljivo, sasvim promijenjena od one prije jedanaest godina. „Ta se specifična autobiografska proza..., djetinjstvo u Vukovaru, koji je u međuvremenu postao hrvatski grad-simbol, tada čitala prije svega uokvirena hrvatskom zbiljom početka devedesetih i vukovarskom tragedijom, pa je na taj način dobila posve druge dimenzije.“

„Čitati, naime, danas Dunav znači čitati ga u ili kroz navedene knjige. No, vukovarski ciklus, u širem smislu riječi, ne zatvara se(...) samo navedenim nefikcionalnim knjigama. Čak i u njegovim prvim fantastičnim pričama često se mogu prepoznati prostori rodnoga grada... Tako je jedna knjiga zamišljena kao privatna, kao podsjetnik na slike prošlosti koje ne želimo da poostanu zamagljene, posve izašla izvan okvira koji joj je vlastiti autor, tada, prije šesnaest godina, namijenio. Postala je knjigom graničnom za opus njezina autora, početnom za jedan ciklus unutar njegova opusa, te na neki način čak i, ma kako to preuzetno zvučalo, proročkom jer je nastala u neobjašnjivom strahu da se ne zaboravi i nestane jedno vrijeme i jedan grad kojem je desetljeće poslije upravo to prijetilo.“
(Iz predgovora Jagne Pogačnik 3.izdanju)

Pavao Pavličić (1946) hrvatski je književnik koji piše za odrasle i djecu. Od 1965. do 1969. u Zagrebu je studirao komparativnu književnost i talijanski jezik s književnošću. Od 1970. asistent je na Odsjeku za komparativnu književnost, Katedra za poredbenu povijest hrvatske književnosti. Doktorirao 1974. tezom "Sesta rima u hrvatskoj književnosti". Od 1975. je docent, od 1980. izvanredni, a od 1985. redoviti profesor.

Vodio kolegije iz poredbene povijesti hrvatske književnosti te iz teorije književnosti i metrike. Na području književne povijesti najviše se bavio barokom i manirizmom, a kao versolog semantikom stiha. Objavio i više interpretacija iz starije i novije hrvatske lirike.

Pavao Pavličić je danas najproduktivniji hrvatski prozaik s preko stotinu objavljenih romana, knjiga priča, autobiografskih zapisa, feljtona i romana za djecu. Prve je prozne radove objavio 1968. godine, a prvu knjigu "Lađa od vode" 1972. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.