"Tatina medalja" je kratka, maštovita, jezgrovita priča o odnosu roditelja i djece u kojoj vidimo problem, pobunu, prihvaćanje i rješenje nezadovoljavajućeg odnosa.

Ne da mi se više biti tatina medalja! Htjela bih biti djevojčica!

Roditelji nemaju vremena pa plaćaju druge da se druže, razgovaraju i igraju s njihovom djecom. Onda jedni drugima pokazuju svoje medalje, odličja svoje djece, svoju djecu školovanu u najboljim školama, koja postižu izvrsne, vrhunske uspjehe. A djeca bi da su djeca dok su djeca, radije se igraju nego školuju.

Dok postoji mjera u svim tim roditeljskim, odgojiteljskim i dječjim težnjama život teče mirno. Kad se sustav prenapregne dolazi do problema i pobune i rješenja. Medalja nije mjerilo za sve. Dijete je mjerodavno za sve, kako za umjerenost tako i za krajnost.

A Melita Rundek i Ana Kadoić mjerilo su za ovu priču, sliku i slikovnicu.

Melita Rundek rođena je 1961. godine u Zagrebu. Nakon osnovne škole te nastavka školovanja u Centru za kulturu i umjetnost završila je studije komparativne književnosti i fonetike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisala je za razne časopise (Plima, Draga, Modra lasta, Prvi izbor) te za emisiju Priče za laku noć na Hrvatskom radiju. Radila je s nadarenom djecom u organizaciji Ministarstva prosvjete i športa, organizirala niz radionica kreativnog pisanja, sudjelovala u programu s prognanom djecom i u prosudbenim povjerenstvima za procjenu dječjih radova, te održala veliki broj susreta s djecom po školama i knjižnicama diljem Hrvatske. Radi kao bibliotekar-informator u Knjižnicama grada Zagreba na dječjem i na odjelu za odrasle, gdje organizira tribine, predavanja, gostovanja i promocije.

Melita Rundek objavila je trideset i četiri naslova. Za roman "Psima ulaz zabranjen" osvojila je Nagradu Ivana Brlić Mažuranić 1999. godine. Romanom "Izgubljena u ormaru" osvojila je Nagradu Mato Lovrak za najbolji roman za djecu i mlade 2014. godine. Roman "Letači srebrnih krila" nagrađen je Nagradom Anto Gardaš kao najbolja dječja knjiga 2017. godine. Godine 2019. osvaja još jednu Nagradu Mato Lovrak za roman "Moj tata plavac". 

Piše poeziju, prozu za mlade i odrasle te slikovnice, a mnoga njezina djela nalaze se na predloženom spisku lektirnih naslova. Neka od njih su dramatizirana i izvođena na radiju i na kazališnim daskama. Predmet su raznih teorijskih i stručnih radova. 

Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.

Ana Kadoić rođena je 1974. u Zagrebu. Diplomirala je 1999. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 2001. odlazi na dvogodišnji poslijediplomski studij na Rijksakademie van Beeldende Kunsten u Amsterdam. Iste godine nominirana je za Uriot Prize na toj instituciji.

Bavi se crtežom, instalacijom i multimedijskom umjetnošću te izlaže na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Godine 2003. bila je finalistica likovne nagrade „Radoslav Putar“, a 2005. nominirana je za Henkel Prize za crtež, program KulturKontakt, Beč. Boravi na studijskim stipendijama Cite International des Arts u Parizu 2004., u trajanju od dva mjeseca, te KulturKontakt u Beču 2009., u trajanju od tri mjeseca.

Od 2003. aktivno se bavi ilustracijom za djecu, surađuje s mnogim izdavačima u Hrvatskoj i Nizozemskoj. Ilustrirala je više od 40 slikovnica i školskih udžbenika. Godine 2011. izdaje slikovnice "Zašto volim ići na spavanje" i, u suradnji  s Melitom Rundek, "Djevojka koja je zaspala u tanjuru", uz potporu Ministarstva kulture RH, a 2012. slikovnice "Kod bake"  i  "O strahu i krotitelju lavova", također u suradnji s Melitom Rundek.

Od 2011. bavi se animiranim filmom. Surađuje s redateljem Miranom Miošićem na filmovima "Skriveni talent" (2013.) i Bijela vrana (2017.), u produkciji Zagreb filma, te s redateljicom Anom Horvat na filmu "Crvena jabučica" (2018.), u produkciji Luma filma.

Godine 2005. dobila je nagradu publike „Ovca u kutiji” za ilustracije slikovnice "Semafor Filip" Dane Hodaka (Naklada Haid, 2004., Zagreb), 2011. nagradu „Lice knjige” za naslovnicu knjige "Puna vreća laži"  Sanje Lovrenčić (Mala zvona, 2011., Zagreb), 2012. nagradu „Lice knjige” za ilustracije slikovnice "Kod bake" (samostalna naklada, 2012., Zagreb), a 2015. nagradu „PišiRiši” Hrvatskoga društva književnika za djecu i mlade za ilustracije knjige Crvena jabučica Nine Vađić.

Godine 2016. dobiva posebnu pohvalu „Grigor Vitez” za ilustracije slikovnice "Crvena jabučica" Nine Vađić, u izdanju Hrvatskoga društva književnika za djecu i mlade. Godine 2017. dobiva nagradu „Grigor Vitez” za ilustracije u slikovnicama "Petar i tramvaj" i "Što rade odrasli", u izdanju Kašmir-prometa Zagreb.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.