Jacques Le Goff (Toulon, 1924), čuveni francuski povjesničar i medievist svjetskoga glasa, autor klasičnih povijesnih djela 20. stoljeća, u ovoj knjizi razmatra podjelu rada, grad, nove ustanove, zajednički prostor sveukupnog kršćanstva koji više nije geografski i politički rascjepkan kao u ranom srednjem vijeku... kao bitne crte novog intelektualnog krajolika zapadnog kršćanstva na prijelazu iz XII. u XIII. stoljeće.

Za prikazivanje srednjovjekovnog intelektualca od presudne je važnosti njegova veza s gradom. Razvoj školstva dio je urbane revolucije od X. do XIII. stoljeća. Bitno je odvajanje samostanske škole, namijenjene samo redovnicima, od gradske, koja je u načelu otvorena za sve, pa i za đake koji se neće zarediti. (...) U razdoblju od XIII. do XIV. stoljeća, u različitim povijesnim konjunkturama, četiri velika osebujna intelektualca ilustriraju različita 'kritična' ponašanja u srednjovjekovnom visokom obrazovanju: Abelard, Toma Akvinski, Siger Brabantski, Wyclif.

 
Jacques Le Goff (r. 1924) u svjetskim je razmjerima uvažen francuski povjesničar. Pripada struji povjesničara okupljenih oko časopisa An-nales koji je izmijenio pejsaž i značaj suvremene znanstvene historije. Od 1972. do 1977. godine na čelu je Škole za visoke studije društvenih znanosti (Ecole des hautes etudes en sciences sociales - EHESS).

Zauzima se za istraživanje "jednog drugog srednjeg vijeka" koje se temelji na proučavanju kolektivnog imaginarnog, tj. onoga kako su ljudi zamišljali i doživljavali zbilju. Le Goff drži da smisao određenog društva treba tražiti u njegovu sustavu "reprezentacija" i u mjestu koje one imaju u društvenim strukturama i zbilji uopće, što je značajna komponenta historije mentaliteta, pri čemu pojam "mentalitet" obuhvaća cjelinu misli i osjećaja ljudi određenoga prostora i razdoblja, ali i bitne društvene razlike te biološke temelje.

Jacques Le Goff autor je mnogih značajnih djela od kojih su neka prevedena i u nas: "Civilizacija srednovjekovnog Zapada", "Srednjovjekovni imaginarij", "Priča o Europi", "Stara i naša, Europa", "Europa - davna i buduća: srednjovjekovlje i modemi svijet"...

Jacques Le Goff (1924. – 2014.) pripadao je struji povjesničara okupljenih oko časopisa Annales, najutjecajnijeg periodičkog izdanja suvremene znanstvene historije zbog čijeg se odmaka od tradicionalne povijesti često koristi pojam „škola Anala“.

U svojim djelima Le Goff se zauzimao za „jedan dugi srednji vijek“ na temelju iskustva „imaginarnog“, tj. onoga što su ljudi zamišljali i kako su doživljavali zbilju. Pritom je posebno nastojao uočiti kako su se ljudi odnosili prema vremenu, odnosno na koje su ga načine mjerili i osmišljavali te raspoređivali svoja razdoblja rada i odmora. Le Goff je stvorio važna djela o „srednjovjekovnom imaginariju“ kroz prizmu „rođenja čistilišta“. Riječ je o analizi promjenjivih predodžbi o životu nakon smrti kao dijela preobrazbe feudalnog kršćanstva u 12. i 13. stoljeću.

Od 2000. bio je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a 1999. je napisao predgovor engleskom i francuskom izdanju prvog sveska edicije „Hrvatska i Europa“, u izdanju HAZU-a, posvećenog razdoblju hrvatske povijesti od 7. do 12. stoljeća.

Najpoznatija Le Goffova djela su "Intelektualci u srednjem vijeku", "Srednjovjekovni imaginarij", "Civilizacija srednjovjekovnog Zapada" i "Treba li povijest zaista dijeliti na razdoblja?".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.