Francuski povjesničar Jacques Le Goff jedan je od najvećih predstavnika nove povijesti, u kojoj je naglasak povijesnih istraživanja s političke povijesti stavljen na povijest mentaliteta i historijsku antropologiju. Ovaj plodan pisac, autor brojnih radova o najrazličitijim aspektima srednjovjekovlja, u knjizi "Za jedan drugi srednji vijek" nastavlja proučavati razvojne komponente kulture. U njoj, na primjeru dugoga srednjega vijeka, koji je nastao na temeljima antike i trajao sve do predindustrijskoga doba, potvrđuje svoju tezu o povijesti dugoga trajanja, čija se srž očituje u interakciji staroga i novoga.

Knjiga se sastoji od 18 eseja, u kojima se Le Goff bavi svakodnevnim navikama srednjovjekovnoga čovjeka i njegovim vjerovanjima, a pažnja mu je usmjerena na nekoliko društvenih fenomena. Izbjegavajući tradicionalne kvalifikacije srednjega vijeka kroz dvije oprečne legende - one o mračnom dobu ili zlatnom razdoblju povijesti - autor postavlja tezu o jednom drugačijem, globalnom srednjem vijeku, koji se jednako dobro očitava i iz književnih, arheoloških, umjetničkih i pravnih izvora, kao i iz pojedinih dokumenata kojima barataju samo profesionalni medievisti.

Pristupajući građi interdisciplinarno, kombinirajući povijest i etnologiju, vodi nas kroz tri ključna područja povijesti: vrijeme, rad i kulturu. Analizirajući evoluciju rada, pojašnjava kako je došlo do rascjepa manualnoga i intelektualnoga rada i različitoga vrednovanja svakoga od njih. Istražujući gospodarenje nad vremenom kao važnim dijelom funkcioniranja društva, ističe neraskidivu veze rada i vremena, te povezuje teološki pokret i nove oblike mjerenja vremena (mehanički satovi, podjela dana na 24 sata).

U esejima u kojima se bavi kulturalnom poviješću analizira opoziciju pučke i visoke kulture, izlažući niz fenomena u tom složenom odnosu. Sva su poglavlja popraćena citatima i bilješkama, a u skladu s autorovim proklamiranim načelom da dobra povijest mora biti dobro štivo pisana su čitko i zanimljivo, sadržajem primjerena kako medievistima tako i široj javnosti.

Jacques Le Goff (1924. – 2014.) pripadao je struji povjesničara okupljenih oko časopisa Annales, najutjecajnijeg periodičkog izdanja suvremene znanstvene historije zbog čijeg se odmaka od tradicionalne povijesti često koristi pojam „škola Anala“.

U svojim djelima Le Goff se zauzimao za „jedan dugi srednji vijek“ na temelju iskustva „imaginarnog“, tj. onoga što su ljudi zamišljali i kako su doživljavali zbilju. Pritom je posebno nastojao uočiti kako su se ljudi odnosili prema vremenu, odnosno na koje su ga načine mjerili i osmišljavali te raspoređivali svoja razdoblja rada i odmora. Le Goff je stvorio važna djela o „srednjovjekovnom imaginariju“ kroz prizmu „rođenja čistilišta“. Riječ je o analizi promjenjivih predodžbi o životu nakon smrti kao dijela preobrazbe feudalnog kršćanstva u 12. i 13. stoljeću.

Od 2000. bio je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a 1999. je napisao predgovor engleskom i francuskom izdanju prvog sveska edicije „Hrvatska i Europa“, u izdanju HAZU-a, posvećenog razdoblju hrvatske povijesti od 7. do 12. stoljeća.

Najpoznatija Le Goffova djela su "Intelektualci u srednjem vijeku", "Srednjovjekovni imaginarij", "Civilizacija srednjovjekovnog Zapada" i "Treba li povijest zaista dijeliti na razdoblja?".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.