Riječ je o intimističkom zapisu poznatog našeg znanstvenika i autora, žanrovski teško odredivom, jer se miješaju proza prošarana stihovima i fragmenti, gdjegdje i na više jezika, te 7 autorovih fotografija u koloru koje imaju bitnu ulogu prateći tekst.

Ponekad pisana u obliku pisma, obraćanju osobi koja je otišla, ponekad zapis sjećanja, slika, kadar, asocijacija ili spoznaja, knjiga živo predočuje osjećaje nakon gubitka drage osobe s kojim se dijelio život.

Mladen Machiedo rodio se 9. lipnja 1938. u Zagrebu, gdje se školovao, maturirao u realnoj gimnaziji (1956.) i diplomirao na Filozofskom fakultetu (1961.) talijanski jezik i književnost i francuski jezik i književnost. Pohađao je također predavanja i polagao ispite iz španjolskog, portugalskog i komparativne književnosti. Godine 1979. obranio je doktorsku disertaciju pod nazivom "Leonardo da Vinci i poezija". Od 1961. u istoj je ustanovi bio zaposlen kao lektor, asistent, znanstveni asistent, docent i redoviti profesor za talijansku književnost (od 1984.), potvrđen u trajnom zvanju (1994.), odnosno kao profesor emeritus (2011.).

U dva mandata bio je pročelnik Odsjeka za talijanski jezik i književnost, više godina predstojnik za talijansku književnost, član je uredništva znanstvenog časopisa Studia romanica et Anglica Zagrabiensia, književnog časopisa Forum, odnosno međunarodnih savjeta časopisa Testuale (Milano – Lesa, Novara) i La Modernità letteraria (Pisa – Rim).

Proveo je dvije godine (1968./69. i 1969./70.) na specijalizaciji u Scuola Normale Superiore u Pisi, dopunski je predavao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1980.–1982.), kao gost-profesor na Sveučilištu »Dante Alighieri« u Reggio Calabria (1990.), u Trentu (1993.) i u Zadru (2007. i 2008). Držao je također predavanja u više navrata na sveučilištima u Firenci, Pisi (Scuola Normale Superiore), Padovi, Udinama, Trstu, Splitu i Ljubljani, te po jednom u Rimu, Perugi, Beogradu (prije domovinskog rata) i Puli. Izvan domovine i Italije sudjelovao je na međunarodnim skupovima u Francuskoj, Nizozemskoj i Mađarskoj.

Član je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske, Hrvatskog centra P.E.N.-a i HAZU. Bio je prvi predsjednik Hrvatsko-talijanskog društva (1992.–1993.).

Objavljuje djela na hrvatskom i talijanskom iz esejistike, književne kritike, teorije, poezije i memorijalistike, kao i književne prijevode. Među najvažnijim autorima čija je djela preveo na hrvatski su Leonardo da Vinci, Michelangelo Buonarroti, Dino Campana, Giuseppe Ungaretti, Eugenio Montale, Italo Calvino, Bartolo Cattafi, Pedro Salinas, Ramón Gómez de la Serna te Giovan Battista Marino.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.