"Trajanovo pravilo" novi je triler Pavla Pavličića koji svoje polazište nalazi u događajima iz 1971. godine čije se posljedice u životima sudionika osjećaju i danas. Pun preokreta i napete priče ovaj roman još jednom dokazuje Pavličićevo vodeće mjesto među autorima ovoga žanra u hrvatskoj književnosti.

Priča romana teče kao niz zapisa što ih kroz deset tjedana vodi Vito Galović, asistent na Studiju novinarstva. Njegov šef i životni uzor Milan Klobučar bio je jedan od studentskih vođa 1971., ali se nakon 1990. nije vratio u politiku; sad je teško obolio, i Vito mu pomaže, jer profesor nema obitelji. Njih dvojica skupa prate dokumentarnu seriju što je upravo krenula na nekoj od privatnih televizija: serija se zove 'Zaboravljene sedamdesete', i u njoj se emitiraju posve nepoznati materijali, najprije o studentskom štrajku, onda o političkim procesima, kao i o cijelom nizu drugih događaja iz toga desetljeća.

Serija će izazvati priličnu uzbunu u javnosti, jer se na snimkama mnogi ljudi prepoznaju, a i mnogi se događaji prikazuju u posve novom svjetlu. Osobito se uznemiri profesor Klobučar, jer njegov se lik vidi u svakom nastavku serije, i to u posve drugačijoj ulozi od one po kojoj je on u javnosti inače poznat. Vito pronalazi i autoricu serije; pokazuje se da je ona vrlo mlada i da je i obiteljski zainteresirana za sedamdesete godine. Između njih dvoje javi se ljubav. Kako serija odmiče, tako profesorova uznemirenost raste, jer se pokazuje da je njegova prošlost prepuna svakojakih grijeha.   

***

Pavao Pavličić (1946) jedan je od najčitanijih i najproduktivnijih hrvatskih književnika. Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i redovni profesor na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Piše romane (Večernji akt, Nevidljivo pismo, Diksilend, Numerus clausus, Zaborav, Pokora, Nepovrat, Pasijan, Kronika provincijskog kazališta, Tužni bogataš, Melem, Krvnik u kući, Zmijska serenada, 9 spomenika); autobiografske proze (Dunav, Šapudl, Kruh i mast, Vodič po Vukovaru); knjige pripovjedaka (Dobri duh Zagreba, radovi na krovu, Skandal na simpoziju, Kako preživjeti mladost, Vesele zgode djeda i bake); filmske scenarije ( Treća žena, Ritam zločina, Osuđeni); kazališne drame (Lopov u mraku, Kazališni život, Olga i Lina); knjige feljtona (Svoj svome, Prolazna soba Leksikon uzaludnih znanja) te brojne knjige s područja znanosti o književnosti. Roman "Literarna sekcija", objavljen 2008. godine nominiran je za nekoliko književnih nagrada.

Pavao Pavličić (1946) hrvatski je književnik koji piše za odrasle i djecu. Od 1965. do 1969. u Zagrebu je studirao komparativnu književnost i talijanski jezik s književnošću. Od 1970. asistent je na Odsjeku za komparativnu književnost, Katedra za poredbenu povijest hrvatske književnosti. Doktorirao 1974. tezom "Sesta rima u hrvatskoj književnosti". Od 1975. je docent, od 1980. izvanredni, a od 1985. redoviti profesor.

Vodio kolegije iz poredbene povijesti hrvatske književnosti te iz teorije književnosti i metrike. Na području književne povijesti najviše se bavio barokom i manirizmom, a kao versolog semantikom stiha. Objavio i više interpretacija iz starije i novije hrvatske lirike.

Pavao Pavličić je danas najproduktivniji hrvatski prozaik s preko stotinu objavljenih romana, knjiga priča, autobiografskih zapisa, feljtona i romana za djecu. Prve je prozne radove objavio 1968. godine, a prvu knjigu "Lađa od vode" 1972. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.