Da kršćanska literatura prošlih vremena, napose ona iz prvoga razdoblja kršćanstva, može biti neiscrpna riznica duhovnoga bogatstva, ali i danas primjenjivih poticaja za život, svjedoči i ovaj kratki spis "Koji se bogataš spašava", kršćanskog filozofa i učitelja s konca 2. stoljeća Klementa Aleksandrijskoga, objavljen kao deveti svezak biblioteke Crkveni oci.

Napisan s prijelaza iz 2. u 3. stoljeće ovaj spis obuhvaća uvijek aktualnu tematiku općeg društvenog morala, osobito u vidu odnosa spram bogatstva i onih koji ga posjeduju. Živeći u Aleksandriji, jednoj od metropola staroga svijeta, kršćanski filozof i učitelj Klement koncem 2. stoljeća susreće se s okolnostima sličnim današnjima. Materijalno izobilje, zabave i hedonistički pristup životu bili su svakodnevica tog velegrada. I sami kršćani, mnogi od njih imućni, imali su mnoštvo nedoumica oko stila života koji bi trebali živjeti, kao i upita vezanih za Isusov radikalni govor o vrijednosti siromaštva i pogubnosti bogatstva.

Klement stoga ovdje svima njima želi dati poduku polazeći od tumačenja smisla Isusovih riječi u evanđeoskom odlomku o bogatomu mladiću. Izlažući svoj nauk Klement ističe kako je bogataš koji se spašava onaj koji je pozvan na vjeru te se ne odriče svojih dobara, ali se isto tako ne pouzdaje u njih, nego ih stavlja na raspolaganje zajednici vjernika, pokazujući da se oslobodio strasti i poroka kao jedinoga stvarno pogubna bogatstva koje šteti duši. Stoga se bogataši poput športaša trebaju vježbati u odricanju kako bi osvojili nagradu – krunu života vječnoga.

Uz ovu središnju temu bogatstva nadovezuju se i druge važne teme kao što su kršćanska ljubav i pokora. Klementova dubina promišljanja kojom sustavno i metodički razjašnjava nedoumice svojih slušatelja kao i istina na kojoj gradi svoju misao osvojit će i suvremenog čitatelja i biti mu od velike koristi u suočavanju sa svakodnevnim životnim izazovima.

Klement Aleksandrijski (150.–215.), jedan od najpoznatijih kršćanskih autora s početka prvog tisućljeća, rođen je u Ateni od poganskih roditelja, a u Ateni je primio i osnovno obrazovanje. Nakon obraćenja na kršćanstvo napušta Atenu u potrazi za naučavanjima poznatih učitelja. Oko 200. godine postaje učenikom Pantena, a potom i njegovim pomoćnikom, te ga kasnije nasljeđuje na mjestu voditelja katehetske škole te po tom radu postaje posebno poznat. Odlikuje ga visoka erudicija, kako na polju kršćanskih spisa, tako i profane literature. Širina njegove učenosti osobito do izričaja dolazi u njegovim spisima među kojima su "Protreptik", knjiga nagovora u kojima se obraća Grcima pozivajući ih na obraćenje; "Pedagog", praktično-moralno djelo u kojem donosi asketske opomene, savjete i upute te knjige ćudoredne tematike "Quis dives salvetur?" ("Koji se bogataš spašava"), "Excerpta ex Theodoto", "Adumbrationes".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.