"Kada je Ivani Orleanskoj bilo šesnaest godina, ništa nije obećavalo romantičnu priču. Živjela je u nezanimljivu malu selu na rubu civilizacije; nigdje nije bila niti išta vidjela, poznavala je samo priproste pastire, nikada nije upoznala neku uglednu osobu, jedva da je znala kako izgleda vojnik, nikada nije jahala na konju niti držala u ruci oružje, nije znala ni čitati ni pisati; znala je presti i šivati (…) i moliti se, i to je bilo sve što je znala. Takva je bila šesnaestogodišnja Ivana. (…) A onda je, sa svega sedamnaest godina, postala vrhovna vojna zapovjednica kojoj su bili potčinjeni princ kraljevske krvi i iskusni francuski generali te je na čelu svoje vojske, prve koju je uopće vidjela u životu, marširala na Orléans, u tri očajnička napada na juriš osvojila neprijateljske utvrde i za deset dana dignula opsadu koja je sedam mjeseci prkosila francuskoj moći."

Tim riječima slavni književnik Mark Twain opisuje izniman život Ivane Orleanske, djevojke koja je ostala zabilježena u povijesti kao junakinja bez premca. Kako je izgledao njezin životni put i što je izvor njezine čudesne preobrazbe? Odakle je crpila sposobnosti i snagu za nevjerojatni pothvat koji je izvela?

Fasciniran njezinim likom i djelom Mark Twain je o njoj napisao ovu knjigu, svoje posljednje djelo, kao krunu svojega stvarateljskog opusa. Stoga je ovo prvo hrvatsko izdanje Twainove "Ivane Orleanske" doista nezaobilazno štivo za sve ljubitelje toga velikana, kao i za ljubitelje književnosti općenito.

Ivana Orleanska najdraža mi je od svih mojih knjiga; i ona je doista najbolja, vrlo dobro to znam.

Mark Twain

Mark Twain, pravim imenom Samuel Langhorne Clemens rodio se u malom gradiću Florida, u državi Missouri, kao šesto dijete suca Johna Marshalla Clemensa i Jane Lampton Clemens. Školovanje napušta u dvanaestoj godini zbog smrti oca, te počinje raditi kao tiskarski naučnik. Sa osamnaest godina (1853) napušta Hanibal i nakon nekoliko seljenja i mnoštvo poslova odlučuje postati brodarom na Missippiju. Njegova iskustva s rijeke i iz riječnog života ostala su zauvijek zabilježena u njegovim romanima, pa čak i u njegovom imenu: “Mark Twain” je bio uzvik čovjeka koji je provjeravao dubinu rijeke, a značio je dubinu nešto veću od tri i pol metra, ili drugim riječima, dovoljno duboku vodu za plovidbu.

U ljeto 1862., nakon što je Virginiji dobio posao urednika u lokalnim novinama Territorial Enterprise, rođen je “Mark Twain”. Tim je pseudonimom potpisao priču "Slavna žaba-skakalica iz Calveras Countyja" koja je 1865. objavljena u njujorškom tjedniku The Saturday Press. Od tada je Twain živio samo za pisanje i od pisanja, te mnogo putujući i držeći predavanja. Nakon jednog proputovanja po Italiji i Francuskoj, objavljuje humoristični putopis "Naivčine na putovanju" (1869) u kojem na humoristično-satirični način opisuje Amerikance 19. stoljeća u inozemstvu, ali i prikaz Europe gledane njihovim očima.

U periodu između 1876. i 1884., Twain je objavio većinu svojih najboljih i najpoznatijih djela: "Tom Sawyer" (1881), "Kraljević i prosjak" (1882), "Život na Missipiju" (Life on the Mississippi 1883) i "Huckleberry Finn" (1884), nastavak "Toma Sawyera" koji se obično smatra njegovim najboljim djelom. Oba romana opisuju nestašne pustolovine dečaka u američkoj provinciji, međutim, drugi od njih, uprkos brojnim komičnim situacijama i naivnoj prostodušnosti nekih likova, iskazuje temeljne moralne probleme Twainove Amerike.

Godine 1890., nakon što propada njegova izdavačka kuća, Twain zapada u novčane probleme. Kako bi se oporavio od bankrota, započinje svjetsku turneju predavanja tijekom kojih njegova miljenica, kćer Susy, umire od meningitisa. Nakon turneje objavljuje satirično povijesni roman "Jenki iz Connecticuta na dvoru kralja Arthura" (1889) i "Glupavi Wilson" (1894).

Još je jedan strašan događaj pomutio slavu i uspjeh velikog pisca, kada 1904. godine u Firenci umiru njegova supruga i druga (od tri) kćer. Nakon toga u Twainova se djela bespovratno uvlači teški očaj i pesimizam ("Čovjek koji je pokvario Hadleyburg", 1889., "Tajanstveni stranac", 1916), koji je uočljiv i u njegovoj posthumno objavljenoj autobiografiji (1924). Svoju je autobiografiju diktirao tijekom posljednjih godina života, svojem tajniku A.B. Paineu, i ona se kasnije pojavila u različitim verzijama.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.