Gradić gdje je vrijeme stalo nostalgična je pripovijest s autobiografskim elementima u kojoj se pripovjedač prisjeća svog djetinjstva u razdoblju prije Drugog svjetskog rata, a temelji se na Hrabalovim doživljajima iz vremena kad je njegov otac bio upravitelj pivovare u Nymburku. Pripovjedač, dječak, središnji je lik u prvom dijelu, a poslije, u tekstu u kojem se lirsko izmjenjuje s grotesknim, u prvi plan dolaze članovi njegove obitelji i njihovi međusobni odnosi, uvijek na granici između ljubavi i netrpeljivosti.

Tu je majka koja, poput djevojke, misli samo na kazalište i zabavu, otac koji slobodne dane i noći provodi u rastavljanju motocikla i automobila, djed koji u napadima bijesa sjekirom razbija stare ormare i bučni stric Pepin, običan radnik koji u pivovari obavlja najteže poslove, a zaradu troši u barovima s lijepim damama.

Hrabal je svoj rekvijem za izgubljena vremena, kako je "Gradić" nazvao Skvorecky, napisao početkom sedamdesetih, u razdoblju koje predstavlja vrhunac njegova stvaralaštva. No, zbog načina na koji je prikazan dolazak komunista na vlast, tekst nije mogao biti objavljen u tadašnjoj Čehoslovačkoj, te je 1974. objavljen u Innsbrucku, a tek 1991. i u Pragu.

Bohumil Hrabal (1914. Brno - 1997. Prag) jedan je od najznačajniji čeških i europskih pisaca dvadesetoga stoljeća. Naslanjajući se na bogatu tradiciju češke književnosti Hrabal je izgradio vlastiti književni svijet iz kojega je otišao na najpoetičniji mogući način. Hrabal je svojim romanima, novelama, pričama utjecao na mnoge generacije pisaca. Po njegovom kratkom romanu "Strogo kontrolirani vlakovi" Jirzi Menzel je snimio Oskarom nagrađeni film.

Bohumil Hrabal jedan je od najcjenjenijih europskih pripovjedača druge polovice 20. stoljeća. Naslanjajući se na bogatu tradiciju češke književnosti Hrabal je izgradio vlastiti književni svijet iz kojega je otišao na najpoetičniji mogući način. Svojim je romanima, novelama i pričama utjecao na mnoge generacije pisaca, ali i na svoje vjerne čitatelje širom svijeta.

Svoj književni rad započinje 30-ih godina prošlog stoljeća objavljivanjem poezije, a stihovi nastali tih godina objavljeni su tek 60 godina kasnije u «Sabranim djelima». Nakon što je dugo koristio formu kratke pripovijetke, tijekom 70-ih stvara svoja najbolja prozna ostvarenja, i upravo to razdoblje predstavlja vrhunac njegova stvaralaštva. Tada nastaju njegovi briljantni romani, danas klasici češkog modernizma: «Postignuće», «Gradić gdje je vrijeme stalo», «Prebučna samoća» i «Dvorio sam engleskog kralja», «Nježni barbar»...

Svoje pripovjedno stvaralaštvo praktički zaključuje s trilogijom «Pirovanje», «Vita nuova», «Praznine» te esejistikom, feljtonistikom i drugim žanrovski teško odredivim tekstovima («Čarobna frula», «Pisma Dubenki»...). Dužom, donekle netipičnom novelom «Strogo kontrolirani vlakovi» doživljava svjetsku slavu, a istoimeni film J. Menzela nagrađen je Oscarom.

Hrabal, iako je cijeli život proživio na samoj granici društvene margine i literarne (i)legale, uvijek je odlučno odbijao bilo kakvo svrstavanje među posvećene patnike socrealističkih (ne)vremena. Podjednako je gajio zazor prema vlasti kao i prema disidentskim krugovima; smatrao ih je ljudima iste političke realnosti, podjednako zatrovane ideologijom i nesposobne da istinski “zavire” s onu stranu dobra i zla, ograničene uskogrudnim filozofijama koje su ispovijedali.

Umro je 3. veljače 1997. godine u Pragu pri, izgleda, namjernom padu s bolničkog prozora s kojeg je hranio golubove.

Više: Zarez

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.