Kamo je, kada, kako i zašto nestao Ilija Vilenica, dvadesetogodišnji student iz Dalmatinske zagore?

Radnja najnovijeg romana Ivana Vidića "Dobro, zlo, naopako" zbiva se krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, u vremenu bliskom suvremenom, a koje već danas možemo smatrati povijesnim. Glavni junak, naivni mladić iz provincije, već na početku bira fakultet koji je karijerna slijepa ulica; on u grad stiže pred fajrunt jednog poretka. Njegova površinska iskrenost i prostodušnost u opreci je s tamnim stanjima njegove duše; on je osjetljiv i povodljivi lako potpada pod razne utjecaje zavodljivog, ali prilično surovog i malignog okoliša.

Atmosfera sumornih gornjogradskih uličica, Purgeri iz polutame starinskih birtija, fašničke prikaze i bića iz mitoloških šuma miješaju se s demonima iz podsvijesti glavnog junaka. U vremenu kraja socijalizma prosijavaju sudbine ljudi koji kao da žive produženo devetnaesto stoljeće, a odjeci davne prošlosti i gotika gornjogradskih vještica najavljuju opasne godine nesigurne budućnosti. Dekadencija, politička previranja i propast jednog režima preklapaju se s Ilijinom intimnom dramom – seksualna požuda, nekontrolirane strasti i naopaka ljubav rezultiraju bolešću čudnih simptoma, ali i mentalnim rastrojstvom koje prijeti rasapom.

Pisana prepoznatljivim Vidićem stilom, uvijek na razmeđi stvarnog i fantastičnog, krajnje ozbiljnog i urnebesno grotesknog, ta povijesna pustolovina koja je istovremeno i farsa, romantična elegija koja se miješa s podrugljivom popijevkom, na vrhuncu postaje borba za goli život s tajanstvenim mehanizmima vječite noći.

Dinko Telećan

Ivan Vidić rođen je 1966. u Zagrebu. Kazališne komade, filmske scenarije i prozu počeo je pisati još za vrijeme studija na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Nakon završetka studija i sudjelovanja u Domovinskom ratu osnovao je tvrtku za produkciju kazališnih predstava, dokumentarnih filmova i videospotova. U drugoj polovici devedesetih povremeno radi u inozemstvu, snima u Njemačkoj i Francuskoj, a vani mu se izvode i drame – "Ospice", "Groznica", "Život u sjeni banane", "Kroz sobe". Drame "Bakino srce" i "Veliki bijeli zec" objavljene su u desetak antologijskih izbora najznačajnijih suvremenih hrvatskih i europskih drama. Drame su mu izvođene u svim većim kazalištima u Hrvatskoj i inozemstvu.

U drugoj polovici devedesetih i početkom dvijetisućitih često je radio i različite poslove na filmu; bio scenarist na desetak igranih, eksperimentalnih i dokumentarnih filmova. Dosad je napisao više od dvadeset kazališnih komada, a na radiju mu je izvedeno tridesetak radio-drama, adaptacija i proznih djela. Pisac je i dvaju libreta za opere skladatelj Srećka Bradića. Djela su mu prevedena na desetak jezika.

Dosad je objavio sljedeće knjige: "Drame" (2002.), "Gangabanga" (2006.), "Violator/Ona govori" (2007.), "Der grosse weisse Hase" (2008.), "Dolina ruža i druge drame" (2011.), "Južna država" (2013.), "Groupe de soutien/Grdand lepin blanc" (2018.), "San od tisuću ljeta", zbirka priča (2018.) i "Faradayev kavez", roman (2020.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.