Roman "Kad bi se starac Sindbad vratio na otoke…" nadahnut je glasovitim likom iz "Tisuću i jedne noći" i pripovijeda o ostarjelome mornaru koji sanja o povratku na more. Pripovjedačka struktura ovoga Cunqueirova remek-djela, pisana živim jezikom prepunim dijalektalizama, lišena je čvrste vremenske osi i počiva na kolopletu nevjerojatnih (i nevjerodostojnih?) sjećanja staroga sanjara.

Prekaljeni mornar u nevjerici se suočava s mlađim kolegama koji više ne umiju „ploviti snovima i sjećanjima pa ne vide ništa od onoga što je na morima čudesno i divno“. Onirični karakter djela sažima se u gorkom i borbenom zaključku Sindbada koji na koncu ne pronalazi žuđeni brod: „Što kaže Knjiga, Gospodaru Allahu, poslaniče Muhamede, o snovima što svakoga dana griju ljudsko srce? Hoćemo li ponijeti svoje snove u Raj? Zašto su nam dani, ako nisu stvarnost?“

Moje je djelo u suštini fabulatorsko. Oduvijek sam bio veliki ljubitelj mitologije. Mogli bismo reći da sam po zvanju mitograf.

Pisao sam o Odiseju kao da je rođen u Ribadeu, a o Sindbadu kao da je doplovio do obala Galicije. Jer mitovi su samo putnici – sele se iz vremena u vrijeme, a mi smo im samo gostoprimci.

Álvaro Cunqueiro

Prijevod ovog djela (preveo Nikola Vuletić) ima iznimnu kulturnu važnost kao prvi cjelovit prijevod nekog proznog djela s galješkog jezika na hrvatski.

Cunqueirov Sindbad nije onaj iz "Tisuću i jedne noći". To je umorni moreplovac koji putuje kroz sjećanja, a ne kroz prostor. Njegovi su otoci alegorije za nemogućnost povratka – ne samo u zemljopisnom smislu već i u vremenu.
Carmen Blanco

Bez Cunqueira, galješka književnost bila bi siromašnija za jednu Atlantidu. On je dokazao da se ‘mali jezik’ može nositi s velikim pričama’ – od Homerova ciklusa do Tisuću i jedne noći – bez ikakva kompleksa.
Xosé Luís Méndez Ferrín

Álvaro Cunqueiro Mora (Mondoñedo, 1911. – Vigo, 1981.) bio je španjolski odnosno galješki romanopisac, pjesnik, dramatičar i novinar, po svoj prilici najznačajniji književnik koji je pisao na galješkom jeziku. Studirao je filozofiju i književnost na Sveučilištu u Santiagu de Composteli, a onda se posvetio novinarskom poslu. Kasnije je radio i u školama.

Prozu je počeo objavljivati 1939., a potom se preselio u Madrid. Godine 1947. vratio se u rodni Mondoñedo i nakon višegodišnje suradnje s režimom počeo se distancirati od frankizma. Godine 1950. objavio je prvu knjigu na galješkome pod naslovom "Dona de corpo delgado". Cunqueiro je bio svestran i višedimenzionalan pisac čiji se opus proteže kroz poeziju, pripovjednu prozu, žurnalistiku, dramsko pismo i književno prevođenje. Rani Cunqueiro bio je ponajprije pjesnik koji je pisao avangardnim i neotrubadurskim stilom.

Četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća posvetio se prvenstveno novinarstvu i narativnoj prozi, i u tom je razdoblju objavio tri važna romana: "Merlín i obitelj i druge priče", "Kronike dirigenta pjevačkog zbora" i "Kad bi se starac Sindbad vratio na otoke". Autor je više od dvadeset književnih djela na galješkome i kastiljskome i dobitnik brojnih nagrada.

Na nadgrobnom mu spomeniku piše: „Eiqui xaz alguén, que coa súa obra, fixo que Galicia durase mil primaveras máis“ (“Ovdje leži onaj zbog čijeg će djela Galicija trajati još tisuću proljeća“)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.