I zato nikad neću zaboraviti onaj dan kad sam se u Vukovaru u subotnje popodne našao u Parobrodskoj ulici – koja je inače mala i neugledna i vodi prema ušću Vuke u Dunav – i kad sam shvatio da je žena koja hoda desetak metara ispred mene zapravo Gabi Novak. Iz te se uličice, naime, stiže do stražnjega ulaza u kazalište, gdje je te večeri bio koncert. Nisam se upitao kako to da je pjevačica sama, kako zna put, odakle ide. Zastao sam i gledao ju kako zamiče prema kazalištu, i činilo mi se da naša Parobrodska ulica odjednom postaje nalik nečemu što sam vidio u filmovima, da postaje lučka ulica Londona ili Amsterdama, a da Vukovar postaje tajanstven veliki grad, nešto kao Zagreb. I znao sam da će za mene tako i ubuduće ostati, kakav god bio uspjeh koncerta koji ću te večeri svakako i ja pratiti stojeći na galeriji.

"Narodno veselje" na tragu je Pavličićevih proza poput "Šapudla", "Kruha i masti", "Vodiča po Vukovaru", "Bilo pa prošlo"....

Kako se živjelo šezdesetih godina prošloga stoljeća, što smo slušali, a što čitali, koji je pjevač u publiku bacio sako, a tko je uređivao emisiju "Kad bih imao čekić", kako smo voljeli jedni druge, čemu smo se divili i kako vrednovali svijet u koji smo kročili natopljeni nadom, zapisano je kroz gledište pripovjedača odraslog u Vukovaru, u gradiću na čijim su se ulicama smjenjivali taktovi najrazličitijih hitova.

Sjećati se, ali pri tome sebe učiniti nevidljivim, da bi se na sjećanje potaknuli generacijski čitatelji ili nagovorili mlađi koji će u naslovu "Narodno veselje" čitati popularnu kulturu, uspijeva samo piscu koji sve pozorno promatra, pamti i nesebično nudi drugima. Na upisivanje, na prepoznavanje ili samo na veselje za neko dolazeće slobodno vrijeme.

***

Pavao Pavličić (1946) hrvatski je književnik koji piše za odrasle i djecu. Od 1965. do 1969. u Zagrebu je studirao komparativnu književnost i talijanski jezik s književnošću. Od 1970. asistent je na Odsjeku za komparativnu književnost, Katedra za poredbenu povijest hrvatske književnosti. Od 1975. je docent, od 1980. izvanredni, a od 1985. redoviti profesor. Vodio kolegije iz poredbene povijesti hrvatske književnosti te iz teorije književnosti i metrike. Na području književne povijesti najviše se bavio barokom i manirizmom, a kao versolog semantikom stiha. Objavio i više interpretacija iz starije i novije hrvatske lirike.

Pavao Pavličić je danas jedan od najproduktivnijih hrvatskih prozaika s preko četrdeset objavljenih romana, knjiga priča, autobiografskih zapisa, feljtona i romana za djecu.

Pavao Pavličić (1946) hrvatski je književnik koji piše za odrasle i djecu. Od 1965. do 1969. u Zagrebu je studirao komparativnu književnost i talijanski jezik s književnošću. Od 1970. asistent je na Odsjeku za komparativnu književnost, Katedra za poredbenu povijest hrvatske književnosti. Doktorirao 1974. tezom "Sesta rima u hrvatskoj književnosti". Od 1975. je docent, od 1980. izvanredni, a od 1985. redoviti profesor.

Vodio kolegije iz poredbene povijesti hrvatske književnosti te iz teorije književnosti i metrike. Na području književne povijesti najviše se bavio barokom i manirizmom, a kao versolog semantikom stiha. Objavio i više interpretacija iz starije i novije hrvatske lirike.

Pavao Pavličić je danas najproduktivniji hrvatski prozaik s preko stotinu objavljenih romana, knjiga priča, autobiografskih zapisa, feljtona i romana za djecu. Prve je prozne radove objavio 1968. godine, a prvu knjigu "Lađa od vode" 1972. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.