Miroslav Kirin, dobitnik Goranova vijenca za ukupni doprinos hrvatskom pjesništvu 2024., jedan je od najzanimljivijih suvremenih pjesnika niklih na našim prostorima. 'Zebrano' donosi najbolje pjesme iz njegovih devet zbirki poezije — 'Tantalon', 'Jalozi', 'Zukva', 'Hipernovalis', 'Zbiljka', 'Zenzancije', 'Lirka',...

Babanija je svijet, ime koje odvlači od poznatog k nepoznatom – ispisanom sasvim poznatim, katkad zazorno bliskim ljudima, prostorima, razgovorima. U Babaniji je moguća Banija, ali je ona istodobno i prilično nemoguća. Nestvarna, izmišljena, izmaštana, a zatim opet tako gorko stvarna, krhka sa svojom nesrećom, protresena...

Knjiga mikrofikcija Miroslava Kirina 'Malešne' ogleda se u vlastitoj raznovrsnosti i raznorodnosti, što njihovoj "malenosti" osigurava dodanu čitateljsku vrijednost. Riječ je o tekstovima koji nastaju na granicama bizarnog i zena, ako to znači jezično dohvaćanje onoga što izmiče svakodnevici, njezinu pogledu i ogledanju...

'Lirka' donosi nove pjesme Miroslava Kirina, a ova zbirka pjesama svojim naslovom osocira na autorovu knjigu pjesama 'Zbiljka' iz 2009. godine.

Osnovna je namjera takve poezije promatrati i primjećivati, a ne zaključivati, vidjeti male stvari i situacije, prizore koje iz sebe govore spontanom neobičnošću i perceptivnom svježinom. Pjesmovna svijest tako se ne nameće kozmičkoj cjelini, već joj se podlaže, utišava i osluškuje njezin šum u travi, mravima,...

Priča se zapliće pitanjem može li nešto što je lijepo postati dosadno. Radnja se odvija u  životinjskom svijetu, kreće od lijepog i iskušanog prema željenom i novom. Čudo je smješteno u pogledu, ali i u sposobnosti da se zajedničkom akcijom – od mrava preko vjeverice, vuka i jelena, sve do ptica...

Autor je sve pjesničke razine podredio svojevrsnoj zen-poetici. Kirin se okreće sažetijim oblicima, često nalik na haiku ili zenovske koane, u kojima se afirmira zenovska duhovnost koja bježi od racionalističkih formula i jednoznačnih odgovora.

Knjiga-koncept, svojevrsni foto-esej. Zbirka tekstova na rubovima eseja, crtice i kratkih memoarskih zapisa tematizira i propituje odnos fotografije i povijesti (ljudi na fotografijama).

"Zbiljka se otvara slobodnom, ničim sputanom govoru koji progovara o svakodnevnim ljudskim dramama i sitnim bićima iz prirode. U novim pjesmama pjesnik osjeća granicu onog što promatra, onaj dio u koji više ne može ući, gdje on ostaje svoj. A onda malo intervenira, svojom nekom idejom o njemu, tome promatranom, i to vrlo...

Info u pripremi !