Svijet je danas raspadnutiji, odnosno rasprsnutiji i disparatniji nego je bio ikada u prošlosti. Meni osobno jezik oduvijek služi kao uporište i utočište, uz moju obitelj, najčvršće koje imam, ako je u životu uopće išta čvrsto. Ali ako govorimo o jeziku kao sredstvu komunikacije, on se neminovno, skupa s ovim frenetičnim svijetom, raspada.

'Lirka' Miroslava Kirina na ludičan i začudan način kondenzira svakodnevni svijet, trajanje uz obične stvari, prakse i rituale. Indirektno i sasvim nenametljivo uvažava potisnute slike djetinjstva i/ili nekog izvornijeg života, zazirući od matrica ukorijenjenih u artificijelnosti i raznim vrstama konvencija.