Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Andrijana Kos-Lajtman ×

Razgovor • 30.06.2025.

Sonja Manojlović: Zanima me samo čovjek i njegov svijet borbe s prastarim, divljim, neprilagođenim sobom

Izvana se služimo tijelom koje ima svoj rok trajanja, i mijenja se naočigled, a iznutra sve postoji istovremeno i neprekidno se pretapaju blokada i profesionalnost, zblanutost i umijeće, ludovanja i proplamsaji uvida, vjerovanje i znanje. U toj melasi jedva se diše, pa je pjesma neka vrsta izrona, ostrvce koje možemo ponuditi i drugima, ako su tog časa skloni toj vrsti predaha.
Razgovor • 06.10.2023.

Kristian Novak : Ne želim odustati ni od čega što me pali

Ljudska povijest puna je okrutnosti, pohlepe i destrukcije, ali isto tako individualnih činova nesebične žrtve za druge. Ako se potrudimo u odgoju potencirati upravo te priče, možda uspijemo napraviti pozitivan pomak u smislu da klinci manje reagiraju na svijet kao na mjesto kojega se treba bojati, a više kao na mjesto koje treba voljeti.
Razgovor • 19.08.2020.

Ena Katarina Haler : Mislim da smo kao društvo nedovoljno empatični

Ako netko lijevog svjetonazora protumači Katarinu kao tvrdu konzervativku, a ipak se poistovjećuje s njom, suosjeća i propituje njezin stav – to je daleko snažnija emocija nego ona koja bi se dogodila da se čitatelj inicijalno potpuno slaže s njom. Isto tako vjerujem da bi za izrazito desno orijentiranog čitatelja, Katarina bila ipak suviše liberalna ili kritična prema ustaštvu.
Razgovor • 17.06.2020.

Mihaela Gašpar Đukić: Kad je uzgon nemoguć, daju nam da rujemo po mulju

Moji likovi su otisci svih mojih događaja kroz život i smatram ih fragmentima vlastitog života – tako promatrano, oni nisu ništa drugo nego autobiografski. Neke sam prisvojila, ali ne kao zla maćeha pa ih iskorištavam, već kao dobra pomajka koja ih može razumjeti. Već ranije sam rekla da tekst mora imati uporište u istini. Nečijoj. Ne nužno mojoj.
Razgovor • 29.05.2020.

Damir Karakaš : Književnost je poštena, koliko joj daš, toliko će ti vratiti

Pisanje je za mene i kao nekakav ritual, neko posebno stanje, jer kad pišem ja više nisam ja, a pisaća mašina mi je također važna, kad se piše na njoj to je jedna drugačija percepcija – kompjutor zove na brzinu, mašina ne, misao se drugačije formira, kao da je kod pisanja mašinom svaka riječ puno bitnija, osim toga poseban je filing kada udarcem u tipku, na papiru ostane taj otisak – živo slovo,...