Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Antun Pavešković ×

Kritika • 13.11.2023.

Slobodan Šnajder : Anđeo nestajanja

Građa i sadržaj Šnajderovog romana povijest je jednoga grada, u ovom slučaju pisanog velikim slovom, ali ne u imperativu raguzejske numinoznosti koja pišući Grad, niječe gradskost, a time i povijesnost, ili barem ozbiljnu, relevantnu povijesnost svemu onkraj zidina koje za njihove stanovnike, sve rjeđe i sve sustalije nažalost, život znače. Veliko G, slično onom grafemu kojim slobodni zidari...
Preporuka • 22.10.2023.

Natka Badurina : Strah od pamćenja

Što to jest povijesna istina pa i predmet istraživanja? Za Badurinu je to upravo kolektivna svijest o jednom razdoblju, kolektivna ali nipošto jedinstvena, dapače, često na razini dodira raznih kolektiviteta konfliktna do nepomirljivosti. I upravo ta mjesta prijepora služe joj da konstruira istinitost kao potrebu da se uz neizbježne interpretativne razlike iznađe istina ne kao konačna izvjesnost, nego kao...
Kritika • 25.08.2023.

Ivan Lovrenović : U sjeni fantoma

Kada razmišljamo o umalo histeričnoj hiperprodukciji historije, našlo bi se podosta balkanskih zemalja bremenitih prljavom prošlošću, balkanskih prvenstveno u očima onih što su na ovaj prostor imaginarnog zla i stvarne prošlosti naselili kompenzacije vlastitih okrvavljenih ruku, ali čini se da nigdje ona nije toliko složena, zamršena, iracionalna kao u bosanskim bespućima punima mržnje, obilnima...
Preporuka • 04.08.2023.

Tvrtko Jakovina : Svijet bez katarze

Publicistički angažman svjedoči ne tek Jakovininu potrebu da se dokaže i javnosti izvan profesionalne sfere, nego i etičku obvezu suvremenog intelektualca društvenih i humanističkih profila da svoja kabinetska znanja i saznanja na konstruktivno propedeutički način približi širem općinstvu te tako utječe na poticanje i razvoj kritičke svijesti sredine u kojoj živi i djeluje.
Preporuka • 29.06.2023.

Milovan Đilas : Raspad i rat

Đilas, kao i svaki pravovjerni ideolog, otišao je predaleko a da se ostatak 'svetog uficija' ne bi osjetio ugroženim i drugo, podcijenio je dvoličnost političke vrhuške koja je demokratizaciju parolaški rabila alibijem za vlastitu kontrolu nad društvom. Vrlo brzo shvaća da je komunistička demokracija nemoguća, ali se nimalo ne kaje i spremno prihvaća posljedice: višekratno, višegodišnje robijanje i...