Štivo je to dokumentarno i umjetnički vrijedno u kojemu će užitak naći i oni koje bi tematika apriorno mogla obeshrabriti, jer nisu fanovi obiteljskih kronika/ povijesnih romana/ ideologije i ikonografije DDR-a. Najtoplija preporuka i za takve – riječ je autentično proživljenoj, promišljenoj i umješno napisanoj knjizi. "Kad svjetlost nestaje" divan je i mudar roman - o ljudima, životu i još ponečemu.

Ulomci od dugih, pažljivo oblikovanih rečenica mjehurići su esencirane sreće. Moj primjerak knjige šareni se od drvenim bojicama označenih upravo takvih pasaža čija se osjećajnost koleba između prštavog veselja i elegične meditativnosti, a koji doista jesu najveći forte knjige. Nemojte da vas pozamašan broj stranica odvrati od čitanja ili pak pogrešno navede da debeljuškaste "Vedre dane" na odmor...

Romansiranjem vlastitog odrastanja u francuskoj provinciji 60-ih godina Rouaud ispisuje autofikcionalni prozni tekst, prvi dio pentalogije posvećene svojim korijenima. Visoko stilizirano tekstualno pletivo protkano brojnim anegdotalnim detaljima (bakino zlatno zubalo u kuhinjskom kredencu, djedove smrdljive cigare, ulupljeni spaček...) formira se nelinearno, bez jasne kronologije, tehnikom dosjećanja, referencija...

Sloanovi likovi tek su sjenke na rubu kadra kojima autor unatoč želji čitatelja da ih bolje promotri, osluhne i upozna, nije osigurao nimalo prostora. Velika šteta, jer baš oni u romantičnom dekoru tajanstvene knjižare posjeduju potencijal za punokrvnu priču. U prilog Sloanovu romanu ne ide ni karakterizacija središnje narativne figure, mladića dobrih namjera i velike misije, no lišenog karizme, a upravo...

Lotte je, iako poodavno iščupana od svoje domovine, materinjeg jezika i kulture, dakle vremenski i prostorno posve izmještena, zauvijek konzervirana u vakuumu ratnih stradanja, gladi i poniženja, noseći čitav život u torbici zalihe suhog kruha, nikad odaslana požutjela pisma i dnevničke zapise za izgubljeno dijete. Prošlost koja zamagljuje sadašnjost konstrukcija je koju pronalazimo negdje u rahloj...

Poput Bonellijeva strip-junaka Harry je izmožden nimalo katarzičnim noćnim morama na javi i u snu, fobijama (liftovi), psihozama (čudovišta pod krevetom), mentalnim pomračenjima uslijed maratonskih samoubilačkih opijanja. Njegova ga djevojka Rakel vidi kao podmornicu koja ponire u mutne, hladne dubine i svakih nekoliko mjeseci izroni kako bi udahnula zrak. Ukratko, on životari u grčevitom on/off ritmu...