Nikola Kraljić, barba Miko, Miko psiholog... i koji su mu još “bodulski heteronimi” u Punti od erta, gradi svijet nečega što se dade pronaći u literaturi Kubanaca poput Reinalda Arenasa, Virgilia Pinere, Joséa Lezama Lime, čak i pariškog egzilanta Guillerma Cabrere Infantea... a to je insularni kozmopolitizam – pogled s otoka koji ne ograničava nego proširuje međe svijeta... Sam je sebi...

Pomalo divlja i neukroćena priča,  prepuna crnjaka na kakve nailazimo u stranicama crne kronike, ali i u neposrednom susjedstvu. Glavni junak, momak kojeg upoznajemo kad ima samo sedamnaest godina i pokušava napraviti boksačku karijeru, bio je premlad da bi u ratu, koji se pojavljuje već u drugoj priči, sudjelovao posve aktivno, ali dovoljno star i stasao kako bi nakon njega krenuo tipičnom putanjom momka iz...

Jezik kao energija bogova i demona... Jer, on uvijek radi suprotno. Dok smo tu na zemlji, imaginativnošću, nepredvidljivošću, zaigranom slobodom sustava, diže nas u nebesa, a kada smo u nebesima, tada nas, i to ničim drugim nego redom riječi, vraća na zemlju. Izmjenično s njime i njima putujemo od postojbine do postojbine. Unutar realizirane metafore gubljenja tla pod nogama, jezik je ono što jest (ostalo)...

Suvereno baratajući dominantnim lokalnim koloritima unutar varijeteta (dalmatinske čakavštine i »krapinske« kajkavštine) Britvić je, možda i po "prirodnoj" inerciji osobnih dimenzija totalne kulture unutar nacionalne totalitarnosti štokavskog, dvadesetom stoljeću pokazao kako sva tri jezika-unutar-Jezika mogu supostojati. Ne kao veliki i mali, ne unutar izvanjezične hijerarhije, nego kao one male i...

Ne znam zašto, iskustvo bit će, ali kadgod vidim da neka knjiga izađe u nečem što samo sebe zove "posebna izdanja" zapitam se tko tu kome vraća koji dug i zašto. Posebna izdanja!? Da to uglavnom, a u nas sve više i u pravilu, znači uredničku ispriku (koja je i rubno nekulturna) za nekvalitetu pjesama osobe koja je, iz bog zna kojih razloga, nekoga iz procesa tiskanja u Hrvata, nečim zadužila, i kojoj...

Novi Lukićev roman, koji funkcionira kao neka vrsta društvene kronike, puno je čitkiji i pitkiji (dobro, i komercijalniji) od prethodnog ("Uzaludnosti" iz 1996. godine, op.u.), gotovo da bismo ga mogli zamisliti kao scenaristički predložak za neku od domaćih serija za široku upotrebu. U romanu se, naime, predstavljaju sudbine osam likova, čiji se životi, problemi, neuroze i frustracije izmjenjuju u zasebnim...