Novi Lukićev roman, koji funkcionira kao neka vrsta društvene kronike, puno je čitkiji i pitkiji (dobro, i komercijalniji) od prethodnog ("Uzaludnosti" iz 1996. godine, op.u.), gotovo da bismo ga mogli zamisliti kao scenaristički predložak za neku od domaćih serija za široku upotrebu. U romanu se, naime, predstavljaju sudbine osam likova, čiji se životi, problemi, neuroze i frustracije izmjenjuju u zasebnim...

Roman izborom različitih glasova pripovijedača (profesorica, željezničar, inženjer arhitekture, medicinska sestra, urar, knjižničarka, novinarka, grafičar, student) okuplja kulturnopovijesno i autobiografsko. Pavličića ovoga puta ne zanima isključivo  proces unošenja znakova zbilje u tekst, već mogući oblici predočavanja često puta odvojenih zbivanja koja tek stopljena u jednu cijelinu (priču)...