Uz knjigu "Odisejeve pjesme" poštar me je podario i knjigom s naslovom koji je disjunkcija: »Krilati kozorog ili ponoćne prijateljice« boja željeznog oskida srpa & čekića tek se naoko prepiturala u boju jantara koja se sljubljuje sa »zadržanom kaotičnom repaticom« (repatica u kaosu, što je to: je li to zvjezdana hobotnica, ili se sa svemirom posvadio Tesla iz Smiljana, pa svodom šara male Steve...

Generacijska i društveno povijesna situacija u Njemačkoj šezdesetih godina bila je radikalnija čak i od one u rasno podijeljenoj Americi, čija je vojna intervencija u Vijetnamu upravo eskalirala. Političko-društveni kontekst Velike Britanije, čiji se imperij upravo raspao, da i ne spominjemo. Mladi Nijemci šezdesetih bili su generacija bez očeva. Svi očevi i djedovi nosili su neke uniforme: Wehrmachta,...

Roman o žudnjama, opsesijama i posesivnosti, o dva tipa paralelnih odnosa muškarca i dvije žene, nadopunjem je inventarom tema koje nisu u prvome planu, ali itekako funkcioniraju kao fusnota. Voajerizam, egzibicionizam, perverzija, motivi su koji roman fokusiran na samodostatan svijet otvaraju prema van, prema čitatelju koji se cijelo vrijeme osjeća pomalo kao voajer koji promatra egzibicionistički čin.

Vukovar i Dunav za autora su alegorija povijesnosti koja se ispisuje uz njegove obale. To pamćenje poslano je vukovarskim razglednicama  kao iskren zapis o Gradu, a Grad je svojom ratnom zbiljom ostvario jednakost između predmetnoga i duhovnoga, fikcijskoga i stvarnoga mjesta u nacionalnoj memoriji. I ovaj intimni, memoarskim pogledom i pažljivo izabranim fotografijama  spomenarski upis dio je identiteta ovoga...

Radi se o stalnim temama ove spisateljice - nasilju nad ženama, mačizmu i primitivizmu, nametnutim obrascima ponašanja u konzervativno-tradicionalnom, katoličkom društvu, siromaštvu i političkoj korupciji, te terorima medijskih slika koje nas obasipaju sa svih strana i čine nas iskompleksiranim i nesretnim. Polazeći od tih stalnih, neuralgičnih motiva i tema, autorica ispisuje oštre, dakako i vulgarne...

Vladovićeva poetska, ili kako bi to vrlo vjerojatno volio reći semiopraktičar, iskustvenik jezika, mutant-semant-konkretist... (svašta je taj knjigar-peglar, nekad s više, nekad s manje argumenata, bio u očima drugih) proizvodna stiska sa svijetom logično se nastavlja na nešto što se je, sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća označavalo kao poetiziranje nepoetičnoga, ili optimističnije...