Nepobitna je i neprocjenjiva dobrobit koja proizlazi iz zajedničkog druženja djece i odraslih s pričom, slikovnicom, knjigom. Osim toga, predčitačkim se aktivnostima potiču i razvijaju predvještine čitanja. Djeca u ranoj dobi pokazuju interes za slikovnice, počinju ih listati, pokazivati i imenovati likove i radnje.

Mnogi, pogotovo manji nakladnici, reći će kako je Interliber jedina prava knjižara u Hrvatskoj, u kojoj mogu izložiti sva svoja izdanja, pokazati što su sve objavili jer postojeća knjižarska mreža se u prevelikoj mjeri okrenuli knjižnom mainstreamu. Na žalost, mreža manjih kvalitetnih knjižara nije se dostatno obnovila, i često se brkaju raznorazni second-hand shopovi s punokrvnim knjižarama.

Ne znam koliko ljudi sudjeluje u provođenju projekata koji potiču mlade na čitanje, ni jesu li od početka do kraja uključeni isti ljudi ili se odgovornost na neki način raspodjeljuje i delegira. Vidim samo uspješnu provedbu dobro osmišljenog plana, a koga zanima, sasvim se sigurno može raspitati jer su pojedinci u Sloveniji, i u JAK-u i u drugim institucijama, uvijek spremni za razgovor.

Školska lektira u nizozemskim intelektualnim krugovima smatra se zastarjelim modelom razvoja čitateljske kulture kod djece i mladih. Ipak, lektira je i dalje prisutna u nizozemskom školstvu, ali na potpuno drugačiji način nego u Hrvatskoj. Postoji veoma širok popis literature isključivo nizozemskih autora od kojih su djeca dužna pročitati jedan naslov godišnje.

Ako ste se čitajući ovaj tekst i promatrajući priložene ilustracije sjetili kao je dobro uživati u slikovnicama, u bojama i u potezima, onda ste se sigurno sjetili i toga da je svaka odrasla osoba nekad bila dijete. Čitanje slikovnica neposredna je prilika za povratak u dječji način gledanja i razmišljanja, u svijet u kojem je skoro sve moguće.