Što se tiče književnosti – bar kad govorimo o prozi – najvažnije pitanje i dalje vrijedi, bez obzira na vrijeme: jesi li sposoban ispričati predivnu, uvjerljivu, autentičnu priču za čitatelja? Mnogo je jako dobrih rumunjskih priča napisano u komunizmu, kao što se danas piše mnogo sranja. Poprilično vrijedi i obrnuto. Dokle god se ne pretvaraš da govoriš istinu, već pripovijedaš ljepotu života,...

Roman sam započeo pisati tek kad sam priču sastavio u glavi, no zbog obima i puno veće slobode opisivanja, sve mi se učinilo čak i nekako lakšim. Kratka priča je esencija misli i poruke čitatelju, bez puno prostora kojeg dozvoljava, kako ste rekli, dugometražna proza. No, upravo ta dužina i prostornost može biti i zamka dovođenja čitatelja u dosadu i neželjenu predvidljivost. Roman sam pisao onako...

U poeziji ima itekako dovoljno mjesta za aktivizam, ali s njim treba oprezno, valja paziti da ne bi pjesme postale propagandni pamfleti, što se nerijetko znalo događati. Upravo to su zamjerali Sartreu i njegovim sljedbenicima, da to što pišu više nije ni književnost te da je etika posve izgurala estetiku. U četiri godine postojanja festivala Art Attack zaprimili smo svakakvih pjesama, ali smo isto tako svake...

Oduvijek sam voljela kazalište, to je igra. Kad kažem da nešto volim onda ne mislim -  sviđa mi se, nego sam  temeljito fascinirana.  U kazalištu nisi sam, sve je timski rad, pa te srodne energije dodatno furaju, u teatru akteri ili izgaraju ili ih nema, nestanu.  Ali, bome, i u književnosti je tako. Mrzovoljni ljudi mi idu na živce, zbog njih se svijet sporije okreće. Pisac si, boga ti, pa onda...

Ne znam postoji li ono što nazivate književnim lobijima. No, svakako postoje neke preferencije, netko nekoga voli, a nekoga mrzi ili voli manje, a žiriji nagrada sastavljeni su od ljudi koji reagiraju ljudski. No, iz priča o kojima govorite stiče se dojam da su sve nagrade i svi natječaji namješteni, da nema ništa pošteno i da je sve dirigirano iz određenih centara. To naprosto nije tako. Moje je...

Pisanje je s jedne strane tezge mog života, kao balans onome s druge strane, programiranju, aplikacijama, tehnici. To što su s dvije strane i što u jednome nalazim odmak od drugoga ne znači i da se mogu (i želim) udaljiti od onoga što jesam i kako razmišljam, dapače. Ideje koje će mi poslužiti kao književni oslonac vrlo često crpim upravo s te druge strane, a dok pišem, vrlo često zapadam u petlje...