Sviranje obožavam, no sebe nikad nisam doživljavao kao muzičara, a nemam ni predispozicije za to. Naime, uopće ne znam svirati, u nekom ozbiljnom smislu. No, tako nešto kao "sviračko umijeće" nikad nisam smatrao ograničavajućim. Za mene nema iskrenije stvari nego nastupati s punk bendom, dok iznutra sve funkcionira, dok je bend homogen i, najbanalnije, iskren. Kad se struktura krene urušavati, valja se...

Iako Simo Mraović više fizički nije među nama, ostaju njegove knjige, tekstovi po časopisima, blogu, razgovori i, naravno, lijepa sjećanja na njega. Iz naše arhive donosimo razgovor koji je Edo Popović vodio sa Simom za e-zine Moderna vremena prije šest i pol godina, točnije 03. lipnja 2002. Razgovor tada naslovljen "Simo Mraović - dobri duh hrvatske književnosti" prenosimo bez ikakvih naknadnih dopuna...

Otišao sam po savjet kod Czeslawa Milosza, koji je predavao na Berkeleyju i nije bio poznat u Americi kao pjesnik. Iznenadio se što uopće znam da je pjesnik. Pitao sam ga što da radim, a on mi je rekao: "Mladiću, prestar si da bi promijenio jezik. Osim toga, Tito nije Staljin, stoga - vrati se nazad". Tada sam imao 29 godina, i to je bio dobar savjet. Mislim da pjesnik uistinu ne može promijeniti jezik nakon...

Rekao bih da je dinamična i smela kombinacija globalnog i lokalnog u svim kulturama ono što nam treba u budućnosti. Što je gotovo jedina garancija našeg uspešnog daljeg postojanja. To što danas Korejac može iza ugla da pojede američki hamburger ili zagorske štrukle, a Srbin korejski kimći ili indijski kari, fantastična je stvar i u krajnjoj liniji taj neprestani susret s raznoraznim kulturnim uticajima...

Nisam sklona kiču, premda ga ne osuđujem. Osobito ne osuđujem naivni kič koji proizlazi iz nedostataka obrazovanja i estetske osviještenosti. Sklona sam samo svjesnom kiču koji svojom kontekstualizacijom prestaje biti kič. Na primjer, umjetno cvijeće, nojevo perje i slične ludosti u stanu koje uveseljavaju prostor, zatim volim ponekad pogledati  trash, horror ili slaher film, svojedobno sam bila pravi fan...

Kada govorimo o osamdesetima, onda znamo da je to senzibilitet '"Quoruma'", da su se ti ljudi družili i da je iz toga nešto proizašlo. Devedesetih su postojale '"Godine'" i '"Godine nove'" i ta se kreativna energija kasnije prelila u FAK. Sada ne vidim tako nešto, a ne mislim da je blog novi medij u kojem se događa zajednička atmosfera i energija.