Iako Simo Mraović više fizički nije među nama, ostaju njegove knjige, tekstovi po časopisima, blogu, razgovori i, naravno, lijepa sjećanja na njega. Iz naše arhive donosimo razgovor koji je Edo Popović vodio sa Simom za e-zine Moderna vremena prije šest i pol godina, točnije 03. lipnja 2002. Razgovor tada naslovljen "Simo Mraović - dobri duh hrvatske književnosti" prenosimo bez ikakvih naknadnih dopuna...

Otišao sam po savjet kod Czeslawa Milosza, koji je predavao na Berkeleyju i nije bio poznat u Americi kao pjesnik. Iznenadio se što uopće znam da je pjesnik. Pitao sam ga što da radim, a on mi je rekao: "Mladiću, prestar si da bi promijenio jezik. Osim toga, Tito nije Staljin, stoga - vrati se nazad". Tada sam imao 29 godina, i to je bio dobar savjet. Mislim da pjesnik uistinu ne može promijeniti jezik nakon...

Ako znamo da je broj stanovnika u Hrvatskoj, grubo rečeno, deset puta manji od broja stanovnika u Poljskoj, onda bi broj knjižara u Hrvatskoj u nekoj adekvatnoj relaciji trebao biti oko 250, a iz podataka koje sam ranije dobio iz Hrvatske proizlazi da kod vas nema više od 80 do 100 knjižara, odnosno trgovina u kojima se prodaju knjige. S druge strane, uvijek me čudi koliko se značajnih i važnih knjiga izdaje...

Nisam sklona kiču, premda ga ne osuđujem. Osobito ne osuđujem naivni kič koji proizlazi iz nedostataka obrazovanja i estetske osviještenosti. Sklona sam samo svjesnom kiču koji svojom kontekstualizacijom prestaje biti kič. Na primjer, umjetno cvijeće, nojevo perje i slične ludosti u stanu koje uveseljavaju prostor, zatim volim ponekad pogledati  trash, horror ili slaher film, svojedobno sam bila pravi fan...

Kada govorimo o osamdesetima, onda znamo da je to senzibilitet '"Quoruma'", da su se ti ljudi družili i da je iz toga nešto proizašlo. Devedesetih su postojale '"Godine'" i '"Godine nove'" i ta se kreativna energija kasnije prelila u FAK. Sada ne vidim tako nešto, a ne mislim da je blog novi medij u kojem se događa zajednička atmosfera i energija.

O banalnosti ne mogu pisati likovi koji prikaze počinju konstatacijom da "nešto opet odudara od dominantne poetike". Ej! Zapravo to čak i nije banalna tvrdnja, to je tupasta tvrdnja. Ja mogu biti banalan, stari, nije bed. Ali kad mi to kažu osobe koje ne mogu napisati suvislu karticu i pol prikaza moje banalnosti, e jebote, kak' je tek onda njima teško. Meni uvijek ostaje mogućnost da se jedno jutro...