Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Razgovor ×

Razgovor • 16.03.2006.

Dubravka Oraić Tolić : Nemoguće je zamisliti Krležu u ženskom rodu

Ono što je iskrsnulo nakon pada Zida i što se počelo nezaustavljivo kotrljati od devedesetih godina na dalje, dakle kultura u kojoj danas živimo, bila je «druga moderna», kasna postmoderna, post-postmodernizam, globalizam ili, kako sam to istaknula u podnaslovu knjige, virtualno doba. To je neki čudan mješanac između moderne i postmoderne. Njihovo, ako nastavimo u simboličnoj biološkoj metaforici,...
Razgovor • 13.03.2006.

Čedomir Višnjić : Politiku velikosrba ne branim, ali branim njihove pjesme

Pripadnik sam intelektualnog i političkog kruga koji je nasljednik i baštinik ljevičarske tradicije ove zemlje, kako kulturne tako i političke. Kao pripadnik manjine, zainteresiran sam za pitanje očuvanja i stvaranja hrvatsko-srpskih kulturnih veza. Ne mora postojati suglasnost svih aktera u svim pitanjima. Ali, ja i dalje ne mogu ni na koji drugi način, ni kao pomoćnik ministra, ni kao predsjednik Prosvjete,...
Razgovor • 27.02.2006.

Dora Kinet Bučan : Nekoć smo s Europom bili intelektualno bliskiji.

Priča se odnosi na određeni omeđeni isječak iz života junakinje: desetak dana u vrijeme kad je njezin muž odsutan. No, ipak se ne može reći da nije prisutan u njezinoj nesigurnosti u vlastiti identitet, u njezinim moralnim dvojbama. Junakinja je lice koje se našlo na moralnoj vjetrometini, a biti na moralnoj vjetrometini znači biti u prilici za odluku. A to znači biti sam. Da nije tako, bila bi to druga i...
Razgovor • 13.02.2006.

Ranko Matasović : Glavni bi arbitri o jeziku trebali biti pisci

Mnogim hrvatskim čakavskim i kajkavskim govorima prijeti izumiranje. Stvar je u tome da mnogi ljudi ne razumiju da se između standardnoga jezika i lokalnog dijalekta ne mora birati. Standardni jezik učimo u školi da bismo mogli komunicirati u javnosti, tako da nas razumiju u čitavoj Hrvatskoj i da svojim govorom ne bismo isticali gdje smo rođeni, dok je dijalektu mjesto u obitelji, u lokalnoj zajednici i u...
Razgovor • 05.01.2006.

Mihajlo Pantić : Pisci kao da imaju licencu na pamet

Nemam ništa protiv ženskog trasha. Uostalom, i da imam, cijeli svijet voli čitati kič-storije o ljubavima s preprekama koje se na kraju moraju završiti happy endom, a koje prati gomila stereotipa, naivnog psihologiziranja, oskudan jezik, mehanička naracija, klišeiziranost likova. Naravno da postoji muški tresh i protiv njega sam iz sve snage, budući da je on potencijalno fašistoidan, agresivan, opasan za...
Razgovor • 21.10.2005.

Ante Tomić: Volio bih biti Barbara Cartland

Ako netko piše, dapače i objavljuje, a govori da mu nije stalo do publike, to, oprostite, nije književnost, nego duševni poremećaj. Da se ne čitam, ja bih odustao i počeo raditi nešto korisnije. Kad sam objavio prvu knjigu, koju tada nije pročitalo više od stotinjak ljudi, ja sam, unatoč sjajnim kritikama, bio vrlo blizu da odustanem, jer ne vidim osobit smisao u pisanju za šačicu kritičara i desetak...
Razgovor • 06.10.2005.

Krešimir Pintarić : Napisao sam roman o ljubavi, a ne ljubavni roman

"Ljubav je sve" roman je o ljubavi, a ne ljubavni roman. U njemu nema ničega od onog što ljubavni romani obično sadrže: kemijsko-hormonske oluje zaljubljivanja, turbulentne prevare i izdaje, depresivne ili histerične prekide, strastvene osvete. Promatrano s tematsko-kompozicijske strane, mogu prije tvrditi da je ovo anti-ljubavni roman: odsustvo svih tih burnih događanja za posljedicu ima izostanak jakog...
Razgovor • 01.10.2005.

Miljenko Jergović : Nemam potrebu biti nacionalni bard

“Gloria in excelsis” na razne je načine nastajala još od vremena kad sam prvi put pročitao neke vaćne franjevačke ljetopise, kad mi se počela vrtjeti ideja o nekom takvom romanu. Ne mogu reći koji mi je dio bilo najteće napisati, iz jednostavnog razloga što su tri glasa koja se pojavljuju u knjizi morala biti ispisana na tri različita načina, a da svejedno čine jednu priču. No, predugo sam...