'Pisma Ziti' su izvor je iz kojeg će ponajviše izvući ljudi s iskustvom života u zajednici. Autoričina junakinja također je dio jedne takve zajednice, gnijezda koje proverbijalno grije i smrdi istovremeno, i u svojim previranjima neprestano se klacka između zova nesigurnosti vanjskoga i duhovnog komfora u kojem nema izazova, ali zato ima mnogo utjehe.

'Bijeli šum' čita se kao litanija neizrecivog, evanđeliste pretvara u kiborge čije se poruke prenose slovima, iako bi možda u kontekstu teme ova knjiga mogla imati i neke digitalne popratne sadržaje, kako bi se krug u potpunosti zatvorio. No kako nas dovodi u poziciju iz koje se ne vidi početak, ne možemo ni znati gdje je kraj kruga u kojem se nalazimo.