Usudio bih se reći da nas ne treba nitko držati za ruku da bismo pronašli put do teksta, a kao što sugerira, autorica ionako ima pametnijeg posla od toga, promišljajući prirodu žene na nivou fiktivnog i opipljivog. Zato je u knjizi i toliko upitnika, jer njeno pisanje nije nikakav priručnik i ne nudi konačne odgovore. Autorefleksija i sumnja su esencija ove autorske poetike.

Tatjana Gromača prva je dobitnica PEN-ove književne Nagrade 'Tonko Maroević'. Svečana dodjela Nagrade 'Tonko Maroević' održana je 11. studenog 2024. u Hrvatskom PEN Centru, u kući Arko u Zagrebu. Gromača je nagrađena je za knjigu 'Ivan Bezdomnik i njegove pjesme' (izdavač: Sandorf, 2023).

Svijet Gospođe O., jedan je moćan introspektivan ženski svijet; pratimo događaje u njezinoj obitelji, njen odnos sa suprugom, odgoj i brigu za dijete, brigu za roditelje, a mnogi naizgled nebitni trenuci svakodnevnog života upravo su oni sitni događaji u kojima se otkriva čarolija života i ovog lirsko-filozofskog romana Tatjane Gromače.

Nema recepata ni pravila, i to je ono što čini poeziju moćnom. Kad bi bilo recepata i pravila, poezija bi sve vrijeme zvučala isto i prazno, odnosno bila bi, možda, čak i popularna. Potpuno se priklanjam Eichovoj tvrdnji koji kaže da je poezija suvišna i nekorisna i nedjelatna, što je upravo ono što je legitimira u utilitarističkom svijetu.

U Gromačinoj knjizi 'Mrtav rukavac rijeke Save' nema fabule u uobičajenom smislu riječi - zapravo se u ovakvom kontekstu taj nedostatak niti ne osjeti, jer je prije svega koncipiran kao laki, čitljivi putopis, što nipošto ne implicira banalnost. Više se radi o tihoj jednostavnosti jezika bez dramatičnih paroksizama u ritmu i tonu.