Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Kritika ×

Kritika • 19.11.2008.

Charles Bukowski : Najljepša žena u gradu

Bukowski ne kultivira. On nasmijava i zastrašuje, najčešće oboje istovremeno. Njegova jedina prihvatljiva društvena vrijednost je nonkonformizam, a jedino opravdanje to što je jako dobar pisac. Tko je Bukowski? On je poštanski službenik kojeg nadređeni odvode na ispitivanje zbog prostota koje objavljuje u literarnom underground časopisu, on je sociopata koji je s 29 izgledao kao da ima 50. „Sve od...
Kritika • 18.11.2008.

Jovanka Babić Jelovac : S ljubavlju na usnama

Što se događa sa zainteresiranošću generacija kojima ćemo, obećajemo to u sprezi s biologijom i novom hrvatskom staleško-socijanom balistikom, ostaviti svijet da se njime bez nas bakću s njihovom zainteresiranošću za knjišku produkciju, poglavito onu pjesničku; kamo se sakrila ona kulturalna anksija s kojom smo, očito u naše vrijeme, opsjedali knjižare na dan kada je izlazio "Razlog", "Teka", "Quorum"...
Kritika • 16.11.2008.

Evelina Rudan : Breki i ćuki

Ona ne bježi u radikalnost kao što to čine Milorad Stojević, Ivan Rogić Nehajev i (katkada) Damir Sirnik, nego prevrednuje elemente zavičajnosti, materinstva, idilične, katkada gotovo trubadurske ljubavi, ljubavi prema obitelji, tradiciji, rodnome kraju. Ono što je u njezinu pismu neprijeporno novo je izlaganje baš tih motiva tretmanu koji se uspješno i sugestibilno odupire kampanilizaciji. Često, na...
Kritika • 14.11.2008.

Niccolo Ammaniti : Kako bog zapovijeda

Prvo poglavlje romana "Kako Bog zapovijeda“ čitatelja udara ravno u pleksus. Pijani otac traži od sina da ubije susjedova psa koji, zamotan u dugački lanac, cijelu noć ne prestaje lajati. U zbirci priča "Blato" Ammaniti je naredao sedamnaest ubijenih likova; par stotina stradalih u nesrećama i eksplozijama; silovanje; staricu spaljenu bacačem plamena; plus desetke ubijenih mačaka. I ovoga puta je...
Kritika • 13.11.2008.

Maša Kolanović : Sloboština Barbie

Duhoviti komentari napisani u prvom licu jednine o danima odrastanja tijekom ratnih devedesetih u podrumu i na ulicama zagrebačkog kvarta Sloboština, transkripti vijesti i intervjua iz različitih medija, prepričavanje dječjih igara, igre s Barbikama uz snimanje radio-emisija o stanju na ratištima, uz tekst dizajniran dječjim crtežima same autorice pred čitateljima oblikuju mozaičnu sliku s temom...
Kritika • 31.10.2008.

Esej danas

Šarm nekih eseja je opak. U njima se ne otkriva autorova skromnost vezana uz opsege osobnoga znanja već se ukazuje na njegovu poduzetnu želju da svoju šaroliku publiku naelektrizira za raspravu, da je podvrgne nametima kritičkog mišljenja. Upravo esej označava novi oblik uspostavljanja postmoderne osjećajnosti na hrvatskom kulturnom prostoru, a proces njezine kontekstualizacije je nastavljen ovim...
Kritika • 30.10.2008.

Miranda July : Baš ti, baš tu

Ljubav, ovakva i onakva, roditeljska, susjedska, heteroseksualna, “muška“, “ženska“, provlači se polako, poput magle iz horror filmova, ovom odličnom zbirkom. Ljubav zna biti pomalo jeziva, nekad pomaknuta, povremeno seksi, povremeno otuđujuća – i najčešće duhovita. Nekad je nigdje nema – pa “vagina misli da je piškenje smisao života“ –  a nekad...
Kritika • 30.10.2008.

Luka Marić : Na mom Ikea kauču

Riječ je o sirovoj, vrlo vjerojatno autobiografskoj prozi ispripovijedanoj u 1. licu jednine (s “poklapanjem” autora, pripovjedača i glavnog lika) u kojoj je primjetno kako i sam pripovjedač pomalo sumnja u njezinu literarnost, pa ju je skloniji nazivati “pokušajem pisanja”. U jednoj noći, koliko cijela priča traje, u iskrenom monologu s mnoštvom digresija, pripovjedač će ispričati...