Naše je knjižarsko tržište samo po sebi minijaturno, posljednjih godina neuredno, rekao bih bolesno. U takvim je prilikama veoma teško prodati knjigu i priskrbiti koliko-toliko financijskih sredstava za nove naslove, honorare, plaće i režije. Veliki lomovi nekih važnih izdavača generirali su krizu kompletne branše.

[ RAZGOVOR IZ ARHIVE ] Jezik. Prostor jezika u kojemu ponekad, uz veliki trud, u upornoj tišini, nakon rada na samoći, mogu širiti granice svog svijeta. To je za mene književnost kao iskustvo, mada pretpostavljam da je to jezgra svakog stvaralaštva.

Znali smo se osam dana kada je Benno sa svojim koferom uselio u moj studentski stan. Krevet je bio od Crvenog križa. Ormar bez pozadine, peć s ugljenom. Ali, ljubav je bila velika. Možda se takva ljubav ne dešava svakome.

Mislim da bi svakako što prije trebalo poraditi na tome da prevoditelji dobiju svoju kuću, institut, centar, nazovimo to kako želimo, u kojemu bi se nalazilo sjedište DHKP-a, biblioteka, konferencijska dvorana...

Vrijeme rane pokrije prihvatljivom verzijom istine, premaže ih nekim melemom zaborava i ostavi tamo, pod kožom. Ali kad god se po ožiljku zagrebe, rana je uvijek prisutna. I neka je. Bol je nužna.