[IN MEMORIAM] Primijetio sam da prosječni čitatelji jako malo čitaju domaće pisce, da čitatelji koji ponekad uzmu domaću knjigu uopće nemaju širi pregled scene i nemaju pročitano s čime usporediti; primijetio sam zaprepastivši se da čak ni ljudi koji pišu o knjigama ne prate domaću produkciju dovoljno široko, pa čak i da hrvatski pisci skoro uopće ne čitaju jedni druge.

Priča "Martinovih struna" nije autobiografska. No ja jesam provela neko vrijeme živeći između Hrvatske i Njemačke pa sam u knjizi koristila neke slike i atmosfere iz svojega iskustva. U prozi, realističnoj kao i fantastičnoj, važna je autentičnost detalja, da joj to daje osobnost i uvjerljivost. Druga vrsta uvjerljivosti je dočaravanje svijesti likova. Sama, naravno, ne mogu procijeniti koliko dobro mi to...

Najljepša pjesnička figura je nazvati stvari njihovim pravim imenom. U zbirci ima puno mjesta na kojima se, stilski govoreći, još tražim, ali se nadam da kao cjelina daje dojam o onome što zapravo nastojim: riječima uhvatiti trenutak koji mi je intimno bitan, nešto kao fotografski le moment decisif. Međutim, nije mi u cilju egzibicionizam, nastojim da ono o čemu govorim rezonira s onim što se, sada i...

Nisam baš rođena pjesnikinja :-) Volim se šaliti i smijati, pa pomalo, zasad bez objavljivanja, pišem prozu koja nije tako “crna”. Stalno dorađujem neki romančić, no ne žuri mi se s tim... Nisam ni članica neke ženske udruge, ne volim tzv. sestrinstva. No, ima mnogo kvalitetnih aktivistica na području ženskih ljudskih prava i to je najvažnije. Upravo sam pročitala tekst Ðurđe Knežević o...

Najzdravije je ulagati u jačanje tržišta. A tržište - to su kupci pojedinci, to su škole i to su sve vrste knjižnica. Kupcu pojedincu najefikasnije se može pomoći tako da mu se omogući da više zarađuje. Ali i tako da mu se, recimo, svaki račun za kupljenu knjigu prizna kao porezna olakšica. Ili tako da se roditeljima školaraca ne daju besplatni udžbenici, nego da im se dade bon kojim sami po svom...

Što god napravimo da bismo promijenili svijest malo je manje isprazno nego da nastavimo i dalje kao do sada. Čini mi se potrebnim napadati ono što mi smeta, i to mi je važna motivacija za pisanje. To je vrsta napada na ono što mi izaziva nelagodu, u čemu ne želim sudjelovati ili čega se ne osjećam dio. Motivacija je prvenstveno intimna, i obračunavam se u pisanju i s vlastitim slabostima, ironiziram svoj...