U srcu suvremene Europe, na rubu velegrada, dvoje ljubavnika, dva sasvim oprečna lika, u svojim monolozima pokušavaju prodrijeti u tajanstvenu ljubavničku silu koja ih povezuje – od početne euforije slučajnog susreta i neodoljive seksualne privlačnosti do depresije zajedničkog življenja i tjelesne odbojnosti.

Brutalan i istovremeno nježan, ali nadasve otvoren i napet, roman "Meki trbuh jednoroga" secira ljudsku seksualnost, maštu, društvene odnose, predrasude, ali ponajviše od svega snagu ljubavi i mržnje.

Ovaj roman snažna je emocijama nabijena ljubavna priča o nestanku komunikacije između dvije osobe, o paradoksalnom gubitku povjerenja, o nedostatku iskrenosti, o sitnim i krupnim lažima kojima je protkan svaki ljubavnički zanos.

Novi roman Ðurđe Knežević "Meki trbuh jednoroga" raskrinkava sve licemjerje društva, ali još i više tajna, skrivena lica svakog pojedinca.

Pročitaj poglavlje!

***

Ðurđa Knežević rođena je u Jastrebarskom 1952. U Zagrebu je završila gimnaziju te studij povijesti i arheologije. Nekoliko godina predavala je povijest na srednjoj školi. Od 1987. do 1990. radila je u Muzeju Revolucije naroda Hrvatske u Zagrebu, isprva kao kustosica, potom kao direktorica. Godine 1992. osnovala je Žensku infoteku, u okviru koje je uređivala feministički časopis "Kruh i ruže" te uredila i objavila četrdesetak knjiga prijevoda i domaćih autorica.

Od 1996. do 2007. direktorica je godišnjega međunarodnog seminara "Žene i politika" u Dubrovniku. Bavi se žurnalizmom i sustavno objavljuje tekstove za novine, eseje, komentare, feminističke i političke tekstove, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Piše kolumnu za news portal Zamirzine.

Objavila je dva romana: "O mojoj mami, Rusima, vatrogascima i ostalima" (2003., Zagreb, Ženska infoteka) i "Gutanje vjetra" (2005., Beograd, Beopolis), te dječju knjigu/slikovnicu "Mara i tata", 2006. (Zagreb, Pučko otvoreno učilište "Korak po korak"). Od 2008. djeluje kao slobodna publicistkinja. Ta sloboda omogućila joj je da se iz Zagreba preseli u Nerežišća na Braču.

Đurđa Knežević rođena je u Jastrebarskom 1952. U Za­grebu je završila gimnaziju te studij povijesti i arheologije. Nekoliko godina predavala je povijest na srednjoj školi. Od 1987. do 1990. radila je u Muzeju revolucije naroda Hrvatske u Zagrebu, isprva kao kustosica, potom kao direktorica. Godine 1992. osnovala je Žensku infoteku, u okviru koje je uređivala feministički časopis Kruh i ruže te uredila i objavila četrdesetak knjiga prijevoda i domaćih autorica. Od 1996. do 2007. direktorica je godišnjega međunarodnog seminara “Žene i politika” u Dubrovniku.

Bavi se žurnalizmom i sustavno objavljuje tekstove za novine, eseje, komentare, feminističke i političke tekstove, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Piše kolumnu za news portal Zamir­zine i časopis Identitet. Objavila je romane: "O mojoj mami", "Rusima, vatrogascima i ostalima", 2003., "Gutanje vjetra", 2005., "Meki trbuh jednoroga", 2010., "Sladoled od vanilije", 2012., "Disanje nemani", 2015., "Pravila igre", 2017., knjigu eseja "Feminizam i kako ga steći", 2012., te slikovnicu "Mara i tata", 2006. 

Od 2008. djeluje kao slobodna publicist­kinja. Ta sloboda omogućila joj je da se iz Zagreba pre­seli u Nerežišća na Braču.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.