U “Oproštaju s jeseni”, baš kao i u svim svojim dramama i romanima, Stanisław Ignacy Witkiewicz bavi se posljednjim danima starog poretka i “bivših” ljudi u njemu – i u tom se smislu razlikuje od većine antiutopijskih romana svog vremena, koji govore o već formiranom svijetu sterilne i totalitarne budućnosti. Witkacyjeva je opsesija mehanizam koji vodi takvoj budućnosti – mehanizam sažet u formulama socijalizacije društva i automatizacije psihe, koji su, prema njemu, dva lica istog sudbonosnog procesa čija logika proizlazi iz temeljne dualnosti čovjeka – čovjeka kao osamljene individue i čovjeka kao društvenog bića. Uostalom, to je fundamentalna tema njegove ontologije.

U tom smislu materijal kojim barata pripada kulturi prošlosti – onoj kulturi koja je osuđena na propast, baš kao što je to slučaj i sa subjektima iste kulture – uključujući i Witkacyja samog, koji takvu budućnost nije želio dočekati.

Witkacyjev je svijet – svijet u metamorfozi, na putu u budućnost koja će poništiti sve njegove humane i umjetničke pretpostavke. Nakon smrti Čiste forme “roman-vreća” i sam se postupno raspada pod teretom nesnosnog sadržaja – užasa egzistencije i prokletstva politike. – Dalibor Blažina

Stanisław Ignacy Witkiewicz (rođen 24. veljače 1885., Varšava, Poljska, Rusko Carstvo [sada u Poljskoj] – umro 18. rujna 1939., Jeziory, Poljska [sada u Ukrajini]) bio je poljski slikar, fotograf, romanopisac, filozof i dramatičar, najpoznatiji kao dramaturg u razdoblju između dva svjetska rata.

Nakon studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Krakovu, Witkiewicz je putovao po Njemačkoj, Francuskoj i Italiji. Godine 1914. odlazi u Australiju kao umjetnik i fotograf antropološke ekspedicije koju je vodio Bronisław Malinowski, odakle se vratio u Europu nakon što je čuo za izbijanje Prvog svjetskog rata. Tri godine kasnije, kao pričuvni časnik ruske vojske, Witkiewicz je svjedočio ruskoj revoluciji. Godine 1918. nastanio se u pokrajinskom kulturnom središtu Zakopane, u podnožju Tatra. Nakon izbijanja Drugoga svjetskog rata pobjegao je pred Nijemcima na istočnu granicu, gdje je 18. rujna 1939. u selu Jeziory u Polesju počinio samoubojstvo.

Witkiewicz je bio plodan pisac. Napisao je četiri romana, preko četrdeset drama, brojne članke i eseje o slikarstvu, književnosti, kazalištu i filozofiji. Njegove drame uspješno su postavljene tek 1970-ih. Iako mu je gotovo cijeli arhiv izgubljen tijekom Varšavskog ustanka, njegova sabrana djela (bez svih pisama) obuhvaćaju 25 svezaka. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.