Snažan je utjecaj Leylâ Erbil imala na književnost Turske 20. stoljeća koji je podjednako vidljiv i danas jer njezin književni i stilistički značaj nadilazi vremenski okvir u kojem je djelovala. Već od sredine prošlog stoljeća u njezinom su umjetničkom profilu bili ujedinjeni snažan intelektualizam i spisateljska hrabrost i na tom je tragu ostala sve do svoje smrti 2013.

Romani su joj prava mala remek-djela koja krasi filozofičnost i individualnost, kao i duboka osjećajnost za obične ljude, živote i svjetove.

U svom epistolarnom romanu "Ljubavna pisma" autorica se bavi pojedincima u potrazi za ljubavlju. Sedam je različitih ljudi, sedam glasova koji u pismima progovaraju o ljubavi adresirajući ih uvijek jednoj te istoj osobi – ženi pod imenom Žale. Ti intimni ispisi provociraju i pitanje o ispravnosti takvog načina pokazivanja osjećaja. S jedne strane roman je ogled o ljubavi, a s druge strane i proza duboko uronjena u preispitivanje identiteta i emocionalnog stanja pojedinca.

Uključujući misli najvećih filozofa – od Platona, Hegela, Sartrea, Reicha, Sadea pa sve do sljedbenika islamskog misticizma – Leylâ Erbil je na svoj osobit način ponudila interpretaciju ljubavi u njezinim najrazličitijim manifestacijama.

Poetski pristup i stilska osobitost ujedinjeni s vječnom temom ljubavi najbolje su preporuke za upoznavanje hrvatskih čitatelja s ovom istaknutom turskom književnicom.

Leylâ Erbil (1931. – 2013.) spada u red najistaknutijih i najutjecajnijih turskih književnica 20. stoljeća. Nakon srednje škole upisala je studij engleskog jezika i književnosti, ali ga zbog udaje nije završila. Pjesme su joj objavljene 1945., međutim proslavila se svojim pričama čije je objavljivanje u različitim časopisima uslijedilo 50-tih godina. Erbil se ističe po sposobnosti promatranja pojedinaca koristeći različite društvene perspektive, a njezina djela karakterizira snaga kojom opisuje složenu dimenziju stvarnosti. Poznata je po rušenju ustaljenih, tradicionalnih tehnika pisanja te izmjeni sintakse unutar turskog jezika. Osnivačica je Zajednice turskih pisaca 1974. Također je bila i članicom međunarodnog P.E.N.-a, a turski P.E.N. dvaput ju je nominirao za Nobelovu književnu nagradu, 2002. i 2004. godine.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.