Rasprave o prevođenju dokumentirane su još u antičko doba, a o prevođenju su tijekom stoljeća raspravljala brojna velika imena od sv. Jeronima i Cicerona do Luthera, Goethea i Nabokova. Međutim, sve donedavno radilo se o sporadičnom bavljenju temom prevođenja, a ne o zaokruženoj znanstvenoj disciplini. Tek sredinom 20. stoljeća javljaju se nastojanja da se utemelji posebna znanstvena disciplina kojoj bi predmet proučavanja bilo prevođenje. Tako se proteklih desetljeća znanost o prevođenju razvila u zasebnu (inter)disciplinu s brojnim pristupima, teorijama i paradigmama. U međuvremenu je i prevoditeljska praksa razvojem tehnologije doživjela korjenite promjene koje iziskuju dodatne prevoditeljske kompetencije i pozivaju na novo promišljanje prevođenja.

Knjiga "Uvod u teorije prevođenja" svojim pregledom glavnih suvremenih pristupa, od kojih svaki donosi neki novi uvid u kompleksni fenomen prevođenja, zamišljena kao uvod u to zanimljivo i plodno područje. Cilj joj je potaknuti čitatelja na razmišljanje o različitim načinima na koje se prijevodi, prevođenje i prevoditelji mogu promatrati u suvremenome svijetu.

Zbog svoje bi preglednosti i pristupačnosti ova knjiga mogla poslužiti svim nastavnicima i studentima u bilo kojem prevoditeljskom kolegiju, neovisno o jezičnoj kombinaciji, ali i prevoditeljima te svima ostalima koje prevođenje zanima bilo iz stručne bilo iz znanstvene perspektive.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.