Istraživanja koja primjenjuju kvantitativne metode u historijskoj analizi u hrvatskoj su historiografiji uvelike zapostavljena pa se može reći da ona u tom smislu zaostaje za trendovima koji su u zapadnoeuropskoj historiografiji afirmirani još kasnih pedesetih i šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, a danas su gotovo neizostavan aspekt historiografskih istraživanja.

Knjiga donosi poticajan interdisciplinarni model primjene kvantitativnih metoda u humanističkim istraživanjima koji može inspirirati, ali i usmjeriti buduća historiografska istraživanja. Povezivanjem metode historijske znanosti i metoda društvenih i prirodnih znanosti te produbljivanjem temeljne historiografske analize demografskim, epidemiološkim i antropološkom aspektima, knjiga omogućuje slojevit uvid u hrvatsko iskustvo pandemije španjolske gripe iz 1918. godine, velike teme koja je zbog oskudne izvorne građe do sada bila izvan dosega hrvatske historiografije.

Knjiga sadrži dvije pristupom različite cjeline. Prvu sačinjavaju pregledna poglavlja u kojima se Velika pandemija iz 1918. godine problematizira kao globalni fenomen. O pandemiji španjolske gripe kod nas se zna relativno malo pa se taj širi uvod autoru nametnuo kao neizbježan, tim više što se u pojedinačnim geografskim studijama Velike pandemije nikada ne smije izgubiti iz vida njen širi kontekst i globalni karakter. Bez njega, španjolska gripa ne bi zaslužila veću pozornost od bilo koje medu brojnim pošastima koje su u prvoj četvrti dvadesetog stoljeća još uvijek hametice kosile hrvatsko stanovništvo.

Posljednje poglavlje ove cjeline koje govori o socijalnim prilikama u sjevernoj Hrvatskoj tematski odudara od tog koncepta. Međutim, s obzirom da ono također pridonosi razumijevanju konteksta pandemije, autoru se učinilo opravdanim uvrstiti ga u ovu cjelinu.


Drugu cjelinu sačinjavaju jezgrena analitička poglavlja usko usredotočena na geografske i socio-demografske aspekte Velike pandemije u sjevernoj Hrvatskoj. Čvrstoj strukturi tih poglavlja, zbog lakšeg praćenja metodološkog pristupa, donekle izmiče početno poglavlje u kojem se donosi deskriptivna statistika provedenog istraživanja. S obzirom da bi ono suhim statističkim pregledom moglo obeshrabriti slabije motiviranoga čitatelja, u njemu su pregledno razloženi podaci koji se u daljnjem tekstu iskazuju sumarno pa ga ne treba studiozno iščitavati, nego se na njega eventualno referirati.

Nikola Anušić, povjesničar, znanstveni je suradnik na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje kolegije iz europske i svjetske povijesti 19. i prve polovice 20. stoljeća te demografske povijesti modernog doba.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.