“Ne treba se žaliti na svoju sudbinu, iako je meni žao što se moja majka nije udala za stolara”, izjavila je Svetlana Alilujeva, kći Josifa Visarionoviča Staljina, u intervjuu za Independent, u ožujku 1990. godine. U njezinom se uistinu neobičnom i burnom životu prepunom nevjerojatnih obrata koji uvelike nadmašuju zaplete špijunskih bestselera, zrcali kratko dvadeseto stoljeće u čijem je središtu sukob dvaju ideološki i vojno suprotstavljenih blokova, sukob u kojem je s jedne strane tretirana kao “državno vlasništvo”, a s druge zlorabljena za političke i medijske manipulacije.

Kao djevojčica, koju je otac od milja zvao svojim “vrapčićem”, jurcala je po Kremlju, nesvjesna da ti veseli muškarci koji je miluju po kosi upravo organiziraju masovne deportacije i ubojstva, čije su žrtve bili i njezini najbliži rođaci. Majčino samoubojstvo i spoznaja o Staljinovim zločinima ostavili su neizbrisiv trag na njezinoj duši. Prebjegavši 1967. na Zapad, obogatila se prodajom memoarskih zapisa i postala planetarno poznata; umrla je sama, siromašna i anonimna.

Nastojeći pobjeći od “svoje sudbine” pokušavala je pronaći mir u brojnim brakovima,  mijenjajući na desetke adresa na više kontinenata. Bezuspješno. No, ono što u ovoj majstorski ispripovijedanoj biografiji fascinira jest snaga volje krhkog i konfuznog ljudskog bića da se suprotstavi i jezivom obiteljskom nasljeđu i monstruoznim vidljivim i nevidljivim centrima moći.


Rosemary Sullivan - inače autorici i biografije svjetski poznate spisateljice Margaret Atwood - uspjelo je pažljivim, osjećajnim pristupom kompleksnoj temi, koja na neizravan način obrađuje ključne događaje prošloga stoljeća, od Drugog svjetskog rata, preko hladnoratovskih odnosa Istoka i Zapada, špijunskih afera i drugoga, paralelno ocrtati nevjerojatnu ličnost Svetlane Alilujeve, sovjetske intelektualke i Staljinove kćeri koja je, za razliku od mnogih drugih koji nisu bili vezani obiteljskim vezama i dvostrukošću osjećaja, iznašla moralnu snagu i dosljednost unutar vlastite ličnosti da se odupre, ponekad i nevjerojatno perfidnim manipulativnim obrascima diktatorskog uma, i mašinerije koja ga je svesrdno služila.

Pripovjedni ton Rosemary Sullivan odmjeren je i diskretan, lišen strasti, u želji da što realnije, sa što širim pogledom, razumijevanjem i uravnoteženosti oslika jednu – po svemu izuzetnu, nevjerojatnu, vrlo tegobnu psihologiju i sudbinu, ali i sudbine mnogih drugih ljudi s kojima je junakinja priče bila u krvnom srodstvu ili u drugim vrstama bliskosti. U knjizi ima dosta i „izravnoga govora“; prijenosa zapisa razgovora sa samom Svetlanom Alilujevom, tako da su izravnost, snaga i bistrina njenog glasa i mišljenja prisutni u tekstu, kao i mnogobrojni dokumenti – pisma, ugovori, zapisi tajnih službi... Čitalac svjedoči veličini i snazi osobnosti Svetlane Alilujeve, diveći joj se s pravom, sudjelujući, zajedno s njom, u njenoj borbi za pravo na život kao individue, nasuprot života kolektiva, države, i života kojega joj je nametao njen rodoslovni pijedestal.

(Tatjana Gromača Vadanjel, iz kritike)

Rosemary Sullivan svjetski je poznata kanadska spisateljica, autorica kratke proze, poezije, književne kritike i publicistike. Njezina posljednja knjiga, "Staljinova kći: neobičan i buran život Svetlane Alilujeve" prevedena je na više od dvadeset jezika. Prethodne publikacije uključuju knjige poput "Villa Air-Bel: World War II", "Escape and a House in Marseille", "Labyrinth of Desire: Women, Passion, and Romantic Obsession", kao i biografije Elizabeth Smart, Gwendolyn MacEwen i Margaret Atwood.

Profesor je emeritus na Sveučilištu u Torontu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.