"Pa ipak, ima jedno podneblje koje ne naplavljuju vječite kiše, koje je oduvijek nadsvođeno nepomućenim nebeskim plavetnilom; podneblje u kojem je nebo sišlo na zemlju, i u kojem se umjesto crnih oblaka nad glavama, oni snježno-bijeli gnijezde pod nogama vjetropira koji po njima veselo poskakuju. Taj se svijet ne nalazi ni iznad, niti ispod, a još manje onkraj našega; on se nalazi posred njega, da bi ga ujedno i nadišao svojom transcendirajućom naravi. U Constablea taj je plavetan svijet garniran očaravajućim oblacima, u Turnera olujnim vihorima, u Rembrandta providnim tminama. Nije to aseptično podneblje poput onoga iz Lennonove infantilne anarholiberalne utopije (makar i ono bilo nadsvođeno s only sky). To doista jest imaginaran svijet, ali je on istodobno zbiljniji od ovog našega, kojem rado tepamo da je stvaran."

**

Organičnost, gotovo floralnost u nadovezivanju i rastu motiva – obilježje je Bučanova pisanja, bilo da njegove oglede promatramo kroz prizmu filozofiranja u formi eseja, ili da autoru priznamo umješnost u njegovim bljeskovitim izbačajima u književno esejiziranje. Postupak premošćenja esejističkog u znanstveno nije kod svih domaćih, pa ni stranih suvremenih autora, tako uzorito izveden kao kod Bučana. Filozofski i umjetnički ogledi idealno sadrže element stilskog ogledanja velikog u malom, glavne teme u motivima gdje dio mora stajati za cjelinu i obratno, pa tu može doći i do kaleidoskopskog pregrupiranja elemenata glavne teme i njenih oprimjerenja.

Rekli bismo da je Jagor Bučan majstor stila ogleda, ali posebno impresionira lakoća kojom se utire put između esejističke razigranosti i znanstvene potankosti i analitičnosti.

Sibila Petlevski

Jagor Bučan (1968.) slikar je, likovni teoretičar, esejist i nastavnik slikanja u zvanju redovitoga profesora u trajnom izboru na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Predavao je kolegij Teorija prostora na ALU u Zagrebu (1996. – 1999.) i na ALU u Širokom Brijegu (1999. – 2003.).

Autor je knjiga: "Albert Kinert: Monografija" (2002.), "Mladen Pejaković: Monografija" (više autora, 2009.), "Riječ je o slici: Ogled o odnosu slike i jezika" (2019.), "U znaku Jednoga: Ogledi i prikazi o romanu, perenijalnoj misli i duhovnom itinerariju" (2020.), "Nutarnji oblik: O prikrivenome vidu likovnog umijeća" (2022.).

Stručne i znanstvene tekstove objavio je u više časopisa i zbornika. Eseje objavljuje u časopisu za kulturu i društvo Nemo.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.