„Ja sam njeno dijete, ja sam ostala da zapišem ono što je već napisano, da ponovno iznova iscrtam još jedan od tisuću mogućih oblika njenom licu. Ja koja na taj način pripadam barem nečemu – jer ne pripadam ničemu, izuzev Bogu, prirodi, kozmosu... Pisac je usamljeni putnik, tako je kazao Brodski, to je istina. Ta istina boli, zato pišemo – da bismo tu istinu, tu bol zaboravili, potisnuli na neko vrijeme. Sretni smo kada pišemo, kada uronimo u svoj posao, jer znamo kako je on naše spasenje. Naše privremeno spasenje, no jedino učinkovito, jedino koje djeluje – uz ljubav, koja je iznad toga, iz koje se, jasno, rađa i pisanje.“

Tatjana Gromača napisala je još jedan roman o majci. Dok u nagrađivanoj knjizi „Božanska dječica“, podnaslovljenoj „roman za odrasle koji bi željeli ostati mladi", u priči o bolesnoj majci izvrsno secira stanja 90-ih i bolesnog društva, u „Kratkom romanu o majci“, autorica zapravo ispisuje najintimniji, bez sarkazma i cinizma, romaneskni dnevnik za sve one koji su i odrasli i mladi, a ne zanimaju ih izgovori. Samo istina, bez eufemizama. I tako vraćajući se tom unutarnjem carstvu prihvaćanja sebe i okoline, pišući o obitelji i majci, autorica piše i roman o pisanju, o umjetnosti i literaturi, njezinoj ljekovitoj moći, svjesna da su put pisca i put porodice zajednički put do katarze.

„Može li se ijedan pas otrgnuti s majčina lanca? Može li ijedan pas ostati na roditeljskoj lajni? Tatjana Gromača napisala je roman u kojem pupčana vrpca koja je odavno prerezana ipak iznova raste na tijelu djeteta i vraća ga u majčinu orbitu. Kao u lijes. Jer vrpca je ujedno i ljaga. Ali kći (autorica) ipak s mukom stvara jezik tamne uzajamnosti s majkom, u kojem nema zamjeranja. Samo najprisnijeg primicanja majčinoj usamljenosti i potrebe da tamo, makar posthumno, sretne osobu koja nije poništena i koja samim time ne poništava ni druge.“ – Nataša Govedić

Tatjana Gromača (Sisak, 1971.) piše poeziju, prozu, eseje, književne oglede, putopise, kolumne. Do sada je objavila: "Nešto nije u redu?", pjesme, 2000., "Crnac", kratak roman, 2004., "Bijele vrane", reportažni zapisi, 2005., "Božanska dječica", roman, 2012., "Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti", prozni zapisi, 2014., "Bolest svijeta", roman, 2016., "Carstvo nemoći", roman, 2017., "Mrtav rukavac rijeke Save", prozni zapisi, 2018., "Početnica za luđake", roman, 2021., "Berlin, Pula, Varšava", putopisne proze, 2022. "Ivan Bezdomnik i njegove pjesme", pjesme, 2023., "Gospođa O.", roman, 2023., "Osvajanje čitalačkog prostora", eseji, 2025.

Knjige su joj prevedene na mnoge europske jezike, roman "Božanska dječica" nagrađen je godišnjom nagradom za književno stvaralaštvo Vladimir Nazor, kao i nagradom Jutarnjeg lista za roman godine. Njemačko izdanje ovog romana (prijevod Will Firth, Stroux Edition, München) dobilo je nagradu Slobodne države Bavarske 2022. godine. Knjiga pjesama" Ivan Bezdomnik i njegove pjesme" 2024. godine dobila je Nagradu Tonko Marojević za najbolju knjigu poezije objavljenu u Hrvatskoj. Prema njenom kratkom romanu "Crnac" u HNK Ivan pl. Zajc Rijeka uprizorena je 2009. godine istoimena kazališna predstava.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.