Tatjana Gromača pojavila se na hrvatskoj književnoj sceni na prijelazu tisućljeća pjesničkim prvijencem "Nešto nije u redu?" i otvorila put novoj generaciji stvarnosnih pjesnikinja i pjesnika čiji snažan utjecaj u hrvatskoj i književnosti regije baštinimo i danas. U međuvremenu, poeziju je nenametljvo upustila u 'međuredovlje' proznih vrsta i novinarskih reportaža, ukoričila devet knjiga, dobila nekoliko važnih književnih nagrada te objavila američko izdanje romana "Božanska dječica".

I sada, dvadeset i tri godine kasnije, kako to i jest slučaj kod velikih, a nenametljivih pjesnika, Gromača se vraća poetskom pismu (od kojeg zapravo nikad nije ni otišla) bez pompe, skromno, a moćno i prepoznatljvo, svakodnevnim jezikom i izravno, zbirkom "Ivan Bezdomnik i njegove pjesme" podsjeća nas da je zapravo sve u redu, a ako i 'pjesnici bezdomnici' srču sada svoju juhu od kamena, praznu od neimaštine, gorku od poniženja, / U svemu ovome mora biti nešto dobro / Osjećam kao da smo tek stigli na Zemlju / Uz pomoć krhkih, nepostojanih niti što ih kroz tebe tka / Ovaj jezik tajnoga bratstva, poezija.

Čeznutljivo gledajući prema davnome domu
Niz klanac jastrebova,
Uzduž brezika, posivjelih od jutarnjih magli
Tamo gdje se svjetlost prelama na dva dijela
Topeći pred sobom oštrine na vrhuncu, na smjelom i rahlom izdisaju
Smekšavajući sve u mirise jeseni, u boje drva, vlage
Kada se skrštenih ruku u krilu sjedi pored vatre
Mumljajući riječi, prebirući vruće kestenje
Kao što se prebiru slike mladosti
Ne s tugom
Ne s melankolijom
Već s toplom odsutnosti

Tatjana Gromača (1971., Sisak), u rodnome gradu završila je osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila je studij komparativne književnosti i filozofije. Od godine 2000. radi u novinarstvu, piše za splitski tjednik Feral Tribune, a po gašenju novine, godine 2008., prelazi u riječki Novi list. Od godine 2000. živi u Istri, u Puli.

Knjige su joj prevođene na brojne europske jezike, predstavljala je hrvatsku književnost i književnost Balkana na susretima pisaca diljem Evrope. Do sada je objavila: "Nešto nije u redu?", pjesme; "Crnac", kratak roman; "Bijele vrane – priče iz Istre", reportažni zapisi; "Božanska dječica", roman; "Ushiti", zamjeranja, opčinjenosti, proze; "Bolest svijeta", roman; "Carstvo nemoći", roman; "Mrtav rukavac rijeke Save", proze; "Početnica za luđake", roman; "Berlin, Pula, Varšava", putopisne proze; "Ivan Bezdomnik i njegove pjesme", pjesme.

Prema romanu "Crnac" riječki je HNK, godine 2009., postavio nagrađivanu predstavu. Roman "Božanska dječica" primio je dvije najveće godišnje književne nagrade u Hrvatskoj za godinu 2012. - nagradu Ministarstva kulture RH Vladimir Nazor, i nagradu za najbolje prozno djelo Jutarnjeg lista. Autorica je bila stipendistica berlinske Akademije umjetnosti.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.