Tatjana Gromača po mnogočemu je iznimna pojava na našoj književnoj sceni – beskompromisna, izvan svih trendova, ona stvara nove književne krajolike. I u najnovijoj knjizi "Božanska dječica" Gromača je odlučna, osobno otvorena, bez podilaženja ikome. Pred čitateljem se rastvara psihička bolest i suočavanje s njom na svim razinama, od vanjskih do intimnih.

Tatjana Gromača stilska je perfekcionistica čije rečenice uvijek precizno pogađaju srž problema. Roman "Božanska dječica" zahtijeva pozornog čitatelja, spremnoga suočiti se s vlastitim traumama. Ovi prozni fragmenti tvore jedinstvenu romanesknu cjelinu u kojoj se kroz sudbinu jedne žene prelamaju i rastvaraju sve najskrivenije traume društva nesklonog prihvaćanju drugačijega.

Proza Tatjane Gromače ima svojstva praiskonskih elemenata, ona je lišena svakog uljepšavanja, bilo kakvih suvišnih dodataka, ogoljena je do najnužnijega, zbog čega čitajući je osjećamo snagu kakvu imaju grčke tragedije.

Tatjana Gromača najeminentnija je spisateljica nove hrvatske proze, zato što je nepotkupljiva, oštra i tako gorka. Gromača se ističe po svojoj dragocenoj grubosti, skoro da nema ni jedne druge pojave te vrste u nas, koja je lišena svake i najmanje sladunjavosti, i skoro obaveznog mladalačkog trijumfalizma. Nema ona zbog čega da bude srećna, živeći u poznatim prilikama i teškim opštim okolnostima, ali može da bude ponosna zato što to zna. Njena najnovija proza jedno je majušno remek-delo. Bora Æosić   

***

Tatjana Gromača rođena je 1971. u Sisku. Po zvanju je profesorica filozofije i povjesničarka književnosti, a po zanimanju novinarka. Do sada je objavila: "Nešto nije u redu?", Meandar, Zagreb, 2000. (poezija); "Crnac", Durieux, Zagreb, 2004. (roman); "Bijele vrane – Priče iz Istre", Profil, Zagreb, 2005. (reportažni zapisi). Knjige su joj prevođene na njemački, češki, poljski, slovenski, bugarski i makedonski jezik, a prema prozn­oj knjizi "Crnac" riječki je HNK 2009. postavio uspješnu kazališnu predstavu. Zaposlena je u riječkom Novom listu. Živi u Istri sa suprugom Radenkom Vadanjelom, također piscem, i kćeri Martom.

Tatjana Gromača (1971., Sisak), u rodnome gradu završila je osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila je studij komparativne književnosti i filozofije. Od godine 2000. radi u novinarstvu, piše za splitski tjednik Feral Tribune, a po gašenju novine, godine 2008., prelazi u riječki Novi list. Od godine 2000. živi u Istri, u Puli.

Knjige su joj prevođene na brojne europske jezike, predstavljala je hrvatsku književnost i književnost Balkana na susretima pisaca diljem Evrope. Do sada je objavila: "Nešto nije u redu?", pjesme; "Crnac", kratak roman; "Bijele vrane – priče iz Istre", reportažni zapisi; "Božanska dječica", roman; "Ushiti", zamjeranja, opčinjenosti, proze; "Bolest svijeta", roman; "Carstvo nemoći", roman; "Mrtav rukavac rijeke Save", proze; "Početnica za luđake", roman; "Berlin, Pula, Varšava", putopisne proze; "Ivan Bezdomnik i njegove pjesme", pjesme.

Prema romanu "Crnac" riječki je HNK, godine 2009., postavio nagrađivanu predstavu. Roman "Božanska dječica" primio je dvije najveće godišnje književne nagrade u Hrvatskoj za godinu 2012. - nagradu Ministarstva kulture RH Vladimir Nazor, i nagradu za najbolje prozno djelo Jutarnjeg lista. Autorica je bila stipendistica berlinske Akademije umjetnosti.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.