«Bijele vrane» su knjiga dokumentarne proze, zbirka reportaža koje je autorica objavljivala na stranicama Feral Tribunea koja vas, dok je čitate, «čas uvodi u meditativna stanja, a čas u pakleni ritam života nevidljivih ljudi - žicara, smetlara, čuvara pruge, berača šparoga». U njoj ćete sresti bivšega boksača koji uči svoje ruke kako da ne slome čašu, ophodara koji o željezničkoj pruzi priča kao da je živa, majstora čiju violinu ili bajs ne možeš kupiti novcem, nego umijećem, gospodina žicaroša koji živi kao car, kraljeve kolodvora i careve deponija, Bosance u šparogama i Istanbul u Labinu, sudionike nogometnog derbija najniže moguće lige iz koje se više nema kamo ispasti, ljude koji su na poker-automate utukli sve što su imali pa im ostaje još samo da polupaju i te sprave, prodavača mandarina koji čita dvije knjige dnevno, šljakera koji nije htio proizvoditi granate pa se zaposlio kao čistač ulica, kinooperatera koji je pjevao meksikanske pjesme u filmu «Grdi gringo se ženi», taksiste koji čeznu za vožnjom, gospodina Tita koji liječi ljude na principu retromorfičke rezonance, pekara koji sanja kruh od jabuka... «Knjiga je to dokumentarne proze u kojoj se krije melankolija istarskog socijalnog dna, ali i ljudska uzvišenost»...

Tatjana Gromača rođena je 1971. godine u Sisku. Završila je studij filozofije i komparativne književnosti, radi kao stalni suradnik tjednika Feral Tribune iz Splita. Živi u Puli. Piše poeziju, prozu, eseje i publicistiku.

Godine 2000. objavila je knjigu poezije “Nešto nije u redu?” (Meandar, Zagreb). Iste godine izašlo je i drugo hrvatsko izdanje te zbirke. Knjiga “Nešto nije u redu?” objavljena je i u Srbiji i Sloveniji. Njemački prijevod, izbor iz zbirke, naslova “Stimmt was nichtr?” (Ranitz Drucke, Edition Thanhäuser), izašao je 2003. godine u Austriji. Godine 2004. objavila je romana “Crnac” (Durieux, Zagreb). Roman je preveden na slovenski i poljski jezik. Pjesme su joj prevođene na gotovo sve europske jezike, uvrštena je u nekoliko pjesničkih antologija.

Tatjana Gromača (1971., Sisak), u rodnome gradu završila je osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila je studij komparativne književnosti i filozofije. Od godine 2000. radi u novinarstvu, piše za splitski tjednik Feral Tribune, a po gašenju novine, godine 2008., prelazi u riječki Novi list. Od godine 2000. živi u Istri, u Puli.

Knjige su joj prevođene na brojne europske jezike, predstavljala je hrvatsku književnost i književnost Balkana na susretima pisaca diljem Evrope. Do sada je objavila: "Nešto nije u redu?", pjesme; "Crnac", kratak roman; "Bijele vrane – priče iz Istre", reportažni zapisi; "Božanska dječica", roman; "Ushiti", zamjeranja, opčinjenosti, proze; "Bolest svijeta", roman; "Carstvo nemoći", roman; "Mrtav rukavac rijeke Save", proze; "Početnica za luđake", roman; "Berlin, Pula, Varšava", putopisne proze; "Ivan Bezdomnik i njegove pjesme", pjesme.

Prema romanu "Crnac" riječki je HNK, godine 2009., postavio nagrađivanu predstavu. Roman "Božanska dječica" primio je dvije najveće godišnje književne nagrade u Hrvatskoj za godinu 2012. - nagradu Ministarstva kulture RH Vladimir Nazor, i nagradu za najbolje prozno djelo Jutarnjeg lista. Autorica je bila stipendistica berlinske Akademije umjetnosti.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.