Sumoran je zimski dan, pada susnježica dok zrakoplovom iz Londona u zagrebačku zračnu luku slijeće pukovnik Josip Filipović nakon dugih sedamnaest godina koje je proveo što u Haagu, što na odsluženju kazne. On ni sam ne zna je li heroj ili zločinac. Medijski reflektori očekuju ga, a on ih vješto izbjegne prošavši kroz sporedni izlaz, gdje ga u Golfu čekaju supruga, sin rukometaš i kći studentica medicine. 

U stanu u blizini prometne žile kucavice Josip Filipović pokušava, pušeći cigaretu za cigaretom, iznova sastaviti svoj život, shvatiti svoju vjernu suprugu i razumjeti zašto je propustio odrastanje svoje djece, sada odraslih, samostalnih ljudi. On, perspektivan student germanistike, strastveni čitatelj, iz malene sirotinjske seoske sredine u srednjoj Bosni, uspio je – ili se barem tako činilo dok nije započeo rat. No i u ratu se iskazao i ubrzo stekao čin, jedva preživio, a na kraju bio osuđen za ratni zločin. I dok pokušava iznova započeti život, zazirući od hvale i izbjegavajući da na njegovu imenu grade neke svoje priče, Josip Filipović shvati da mora otići u rodni kraj vidjeti stariju sestru, koja se udala za muslimana, a sada je, već odavno, u sanatoriju.

"Povratak Josipa Filipovića" još je jedna moćna antiratna priča Josipa Mlakića, suvereno ispripovijedana, s mnoštvom književnih i izvanknjiževnih referenci, blaga humora i spora ritma. "Povratak Josipa Filipovića" roman je o ljudskoj sudbini, o čovjeku koji je za ideale možda uništio svoj život, o ljudima koji se nakon dugogodišnjeg izbivanja vraćaju u sredine koje nisu više onakve kakve su bile. Roman koji pokazuje da su sve velike ideje obmana, a onima koji su u njih vjerovali ostaju samo mali uništeni životi, koje samo uz ljubav i podršku najbližih mogu iznova zakrpati.

Josip Mlakić suvremeni je bosanskohercegovački pisac. Rođen je 1964. u Bugojnu. Diplomirao je na Strojarskom fakultetu u Sarajevu. Živi u Gornjem Vakufu te se bavi književnošću i pisanjem scenarija. Objavio je zbirke priča "Puževa kućica" (1997.), "Odraz u vodi" (2002.), "Obiteljska slika" (2002.), "Ponoćno sivo" (2004.), zbirku poezije "Oči androida" (2004.) i romane: "Kad magle stanu" (2000.), "Živi i mrtvi" (2002.), "Psi i klaunovi" (2006.), "Tragom zmijske košuljice" (2007.), "Čuvari mostova" (2007.), "Ljudi koji su sadili drveće" (2010.), "Planet Friedman" (2013.), "Božji gnjev" (2014.), "Svježe obojeno" (2014.), "Majstorović i Margarita" (2016.), "Bezdan" (2016.), "Crni gavran i bijele vrane" (2018.), "Skica u ledu" (2018.), "Evanđelje po Barabi" (2019.), "O zlatu, ljudima i psima" (2020.), "Na Vrbasu tekija" (2021.), "Druga Noina arka" (2022.) i "Izgaranje" (2023).

Roman "Živi i mrtvi" donio mu je 2002. V.B.Z.-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman. Istoimeni film u režiji Kristijana Milića osvojio je osam Zlatnih arena na Pulskom festivalu i mnoštvo drugih filmskih nagrada. Nagradu Vladimir Nazor 2014. dobio je za roman "Svježe obojeno", a nagradu za najbolji domaći kriminalistički roman dobio je dva puta za "Božji gnjev" 2014. i za "Crni gavran i bijele vrane" 2018. Za roman "Skica u ledu" dobio je Nagradu Mirko Kovač 2018.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.