Za kaznu je morao napisati zadaću na temu Putovanje u bolji svijet. Kako je nastavnik tu zamjensku Arkadiju običavao nazivati Europom, dječak iz bosanske zabiti mudro je zbrojio dva i dva: "Odmah sam skontao da mogu komotno pisati o ovom našem putovanju na miting u Sarajevo. I to je putovanje. Jest da Sarajevo nije Zagreb, ali je opet za nas sa sela bolji svijet. A zemljopisno je u Europi. Ne možeš promašiti."

Opskrbljen svescima teorijske literature (knjižicama Zagora, Komandanta Marka i Alana Forda), ukrcao se u očev rasklimani autobus u kojemu se do jučer nerazdruživa seoska raja već bila podijelila u nacionalne razrede. Svi osim glazbenika iz rock'n'roll trija Ritchijeva djeca, koje bolji svijet ionako nije zanimao. Njima je Sarajevo trebalo biti tek prolazna stanica na putu u Sokolac, gdje se imala održati gitarijada.

Umjesto da dospije u novi svijet, dječak će, međutim, svjedočiti raspadanju starog, a čitateljima će biti pružena prilika da konačno vide što je prethodilo događajima koje je Josip Mlakić opisao u svojim ratnim prozama koje su i kritika i publika dočekale s nepodijeljenim oduševljenjem.

Osim što zrcale sve otprije znane vrline njegova rukopisa, "Psi i klaunovi" otkrivaju nam Mlakića kao pripovjedača koji s lakoćom posvoja infantilni diskurs te nadmoćno demonstrira vještinu kontrapunktiranja komičnog i jezovitog.

Josip Mlakić suvremeni je bosanskohercegovački pisac. Rođen je 1964. u Bugojnu. Diplomirao je na Strojarskom fakultetu u Sarajevu. Živi u Gornjem Vakufu te se bavi književnošću i pisanjem scenarija. Objavio je zbirke priča "Puževa kućica" (1997.), "Odraz u vodi" (2002.), "Obiteljska slika" (2002.), "Ponoćno sivo" (2004.), zbirku poezije "Oči androida" (2004.) i romane: "Kad magle stanu" (2000.), "Živi i mrtvi" (2002.), "Psi i klaunovi" (2006.), "Tragom zmijske košuljice" (2007.), "Čuvari mostova" (2007.), "Ljudi koji su sadili drveće" (2010.), "Planet Friedman" (2013.), "Božji gnjev" (2014.), "Svježe obojeno" (2014.), "Majstorović i Margarita" (2016.), "Bezdan" (2016.), "Crni gavran i bijele vrane" (2018.), "Skica u ledu" (2018.), "Evanđelje po Barabi" (2019.), "O zlatu, ljudima i psima" (2020.), "Na Vrbasu tekija" (2021.), "Druga Noina arka" (2022.) i "Izgaranje" (2023).

Roman "Živi i mrtvi" donio mu je 2002. V.B.Z.-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman. Istoimeni film u režiji Kristijana Milića osvojio je osam Zlatnih arena na Pulskom festivalu i mnoštvo drugih filmskih nagrada. Nagradu Vladimir Nazor 2014. dobio je za roman "Svježe obojeno", a nagradu za najbolji domaći kriminalistički roman dobio je dva puta za "Božji gnjev" 2014. i za "Crni gavran i bijele vrane" 2018. Za roman "Skica u ledu" dobio je Nagradu Mirko Kovač 2018.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.