U petnaestak zasebnih priča, krhko povezanih bizarnim samoubojstvom, negdje u nekoj bosanskoj provinciji, nekolicina likova ove proze pričaju svoju priču o tragediji koja je sablaznila njihov gradić. Malo im je što zajedničko pritom, ili se barem trude da je tako. Ratne rane još nisu zacijelile i linija razgraničenja povučena je posred zbilja dvaju naroda, posred njihovih života, njihovih duša.

No zajedničko im je ipak to što su odreda živjeli u blizini ili daljini čovjeka kojemu se spremaju na pogreb. U svim važnim trenucima, gradić u kojem se likovi određuju prema rečenim događajima, nadlijeću ždralovi - čas ritmizirajući ovu prozu dobroćudnim tonovima, čas sluteći zloguke događaje.

Mrtvačko zvono potkraj ovoga kratkoga romana oglašava još jednu smrt, a ždralovi nad gradićem odlaze u jednu od svojih godišnjih migracija.

Mlakić i novom svojom prozom, naoko mirnodopskom, precizno mapira ideju jednog nezavršenog rata, koji se duboko uselio u ljude. I kad se čini da je njegova pripovjedna tema lako odčitljiva, pa i predvidljiva, u nekovrsnim metafizičkim poetizacijama otvara nam se niz pripovjednih signalizacija, sugerirajući, doima se, atmosferu posttraumatskog sindroma koji suspendira mogućnosti da ljudi žive svoje živote, svoje vrijeme. A možda je posrijedi tek sumorna bilanca, poraz tranzicijskih utopija.

Josip Mlakić suvremeni je bosanskohercegovački pisac. Rođen je 1964. u Bugojnu. Diplomirao je na Strojarskom fakultetu u Sarajevu. Živi u Gornjem Vakufu te se bavi književnošću i pisanjem scenarija. Objavio je zbirke priča "Puževa kućica" (1997.), "Odraz u vodi" (2002.), "Obiteljska slika" (2002.), "Ponoćno sivo" (2004.), zbirku poezije "Oči androida" (2004.) i romane: "Kad magle stanu" (2000.), "Živi i mrtvi" (2002.), "Psi i klaunovi" (2006.), "Tragom zmijske košuljice" (2007.), "Čuvari mostova" (2007.), "Ljudi koji su sadili drveće" (2010.), "Planet Friedman" (2013.), "Božji gnjev" (2014.), "Svježe obojeno" (2014.), "Majstorović i Margarita" (2016.), "Bezdan" (2016.), "Crni gavran i bijele vrane" (2018.), "Skica u ledu" (2018.), "Evanđelje po Barabi" (2019.), "O zlatu, ljudima i psima" (2020.), "Na Vrbasu tekija" (2021.), "Druga Noina arka" (2022.) i "Izgaranje" (2023).

Roman "Živi i mrtvi" donio mu je 2002. V.B.Z.-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman. Istoimeni film u režiji Kristijana Milića osvojio je osam Zlatnih arena na Pulskom festivalu i mnoštvo drugih filmskih nagrada. Nagradu Vladimir Nazor 2014. dobio je za roman "Svježe obojeno", a nagradu za najbolji domaći kriminalistički roman dobio je dva puta za "Božji gnjev" 2014. i za "Crni gavran i bijele vrane" 2018. Za roman "Skica u ledu" dobio je Nagradu Mirko Kovač 2018.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.