Rat je još trajao, iako je bilo jasno da se bliži kraju. Ta nas je izvjesnost na neki način i plašila, bez obzira na to što nismo pretjerano ni razmišljali o tome. Najednom se pred nama ukazala budućnost, na koju smo, dok je trajao rat, privremeno zaboravili, kao neka tiha i prigušena prijetnja. Najgore je bilo prošlo: sada više nismo ratovali u svom gradu, tu je vladao mir, već smo odlazili autobusima na ratište pedesetak kilometara dalje, prema Srbima. Dan-dva prije vratili smo se iz Šipova, sa smjene, i sve to vrijeme bjesomučno pili.

Svako ekstremno zbivanje iz čovjeka izvlači ono najdublje skriveno u njemu – dobro ili zlo, ponekad oboje, no uvijek će ga promijeniti, i to trajno, tako da će posljedice često osjećati i sljedeće generacije. Najnoviji roman Josipa Mlakića "Izgaranje" pripovijeda o posljedicama rata i poraća, o životu nekolicine momaka čiji je svijet stubokom promijenjen kada su istrgnuti iz svakodnevice i bačeni na ratište. Strahove, nadanja i stradanja nosit će sa sobom još dugo nakon što se vratio mir ili ono što se mirom naziva. 

U "Izgaranju" se kao u Altmanovim "Kratkim rezovima" ili Austerovu "Dimu" kroz niz fragmenata postupno stvara jedan svijet; ovdje je to svijet bosanskoga gradića. Autentični, filmski Mlakićevi junaci kroz sekvence donose stvarno-nestvarnu fresku u kojoj se pokazuje da život jest veći od književnosti, no da ga samo književnost može točno i precizno opisati. "Izgaranje" je netipičan mali veliki roman o ratu, a književno oko Josipa Mlakića, poput najbolje filmske kamere, ništa ne prepušta slučaju.

Josip Mlakić suvremeni je bosanskohercegovački pisac. Rođen je 1964. u Bugojnu. Diplomirao je na Strojarskom fakultetu u Sarajevu. Živi u Gornjem Vakufu te se bavi književnošću i pisanjem scenarija. Objavio je zbirke priča "Puževa kućica" (1997.), "Odraz u vodi" (2002.), "Obiteljska slika" (2002.), "Ponoćno sivo" (2004.), zbirku poezije "Oči androida" (2004.) i romane: "Kad magle stanu" (2000.), "Živi i mrtvi" (2002.), "Psi i klaunovi" (2006.), "Tragom zmijske košuljice" (2007.), "Čuvari mostova" (2007.), "Ljudi koji su sadili drveće" (2010.), "Planet Friedman" (2013.), "Božji gnjev" (2014.), "Svježe obojeno" (2014.), "Majstorović i Margarita" (2016.), "Bezdan" (2016.), "Crni gavran i bijele vrane" (2018.), "Skica u ledu" (2018.), "Evanđelje po Barabi" (2019.), "O zlatu, ljudima i psima" (2020.), "Na Vrbasu tekija" (2021.), "Druga Noina arka" (2022.) i "Izgaranje" (2023).

Roman "Živi i mrtvi" donio mu je 2002. V.B.Z.-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman. Istoimeni film u režiji Kristijana Milića osvojio je osam Zlatnih arena na Pulskom festivalu i mnoštvo drugih filmskih nagrada. Nagradu Vladimir Nazor 2014. dobio je za roman "Svježe obojeno", a nagradu za najbolji domaći kriminalistički roman dobio je dva puta za "Božji gnjev" 2014. i za "Crni gavran i bijele vrane" 2018. Za roman "Skica u ledu" dobio je Nagradu Mirko Kovač 2018.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.