„Pripovijedi ne postoje bez junaka i bez pripovjedača. Uspomenu na osječkog OSjetnika OSvojskog i junaka ove poetizirane proze – Eugena Savojskog, ispripovijedao je sam junak. Ili točnije, kako bi se izbjegle zabune, pripovijed je ispripovijedala junakova misao.“ (iz romana "OSvojski")

Princ Eugen od Savoje i Pijemonta, koji je svoj književni život u opusu Jasne Horvat započeo u romanu Bizarij 2009. godine, deset godina poslije OSvojio je vlastitu priču i postao OSvojski. Jer osvajanje je, kako svjedoči povjesnica, bilo pravom prirodom toga naobraženog austrijskoga vojskovođe (1663. – 1736.) iz sporedne linije kuće Savoja, poznatoga po zaslugama u ratovima protiv Osmanlija kraj Beča, Pešte i Beograda te protiv Francuza u Pijemontu, po pobjedama nad Osmanlijama kraj Sente, Petrovaradina i Beograda koje su označile kraj njihovih osvajanja u Europi.

Roman "OSvojski" tematski je povratak Osijeku i Eugenu Savojskom te još jedna varijacija oulipovskog kodiranja pripovjedne osi. Uočivši kako je jednak broj igraćih karata i šahovskih figura, Jasna je Horvat na igraćoj ploči romana Osvojski književnu igru zaigrala s trideset i dva igraća lika. Tako su četiri rijeke kartaške sedmice te ujedno i četiri pješaka govoreno jezikom šahovskih figura. Kako su rijeke kartaške sedmice, vrata su osmice, okusi su devetke, skakači su desetke, dečki - lovci,kartaški su dečki i šahovski lovci, kraljice - dame kartaške su kraljice, šahovski pješaci i šahovske kraljice, kraljevi su kartaški kraljevi, šahovski pješaci i kraljevi, dok su asovi - topovi kartaški asovi i šahovski topovi. Književni opus Ars Horvatiana ostvaren kodiranjima dopušta i samu autoricu kodirati simboličkim imenima Alemperka, JAZna HorvArt i OSječka OSvojska te time otvoriti igraću ploču tumačenja njezinih tekstova.


Kao hrabar i smion ratnik tim je pobjedama postavio klasične uzore europskoj strategiji. Podrijetlom Talijan, a po odgoju Francuz svoj je vojnički i ratnički genij darovao Austriji. Za tom je usložnjenom prirodom jedne povijesne osobnosti, već provučenom kroz filtar vlastita književna teksta kojim je definirala svoju OS i prostor prepoznavanja, Jasna Horvat ponovno posegnula kako bi se okušala u novom ograničenju kao moranju svoje oulipovske poetike. Poslala je Eugena od Savoje da iz osame svoga baranjskog Belvederea krene u novi osvajački pohod – ovaj put za nju osvajajući sebe – i prepustila mu odabir strategije kojom će od Savojskoga postati OSvojski  i tako ju još jednom, deset godina poslije, vratiti u prostor vlastita prepoznavanja.

Milica Lukić

Jasna Horvat (1966.) hrvatska je književnica, teoretičarka kulture i znanstvenica iz grane kvantitativne ekonomije. Prvi ciklus njezina književnog stvaralaštva poetski interpretira mitološke teme (Izgubljena vila, 2002., Alemperkina kazivanja, 2005. i Krijesnici, 2009.) dok epistolorani roman (Pismo u pi­smu iz 2008. – suatorstvo s Irenom Vrkljan) najavljuje drugi ciklus i pet romana studija (Az, 2009., Bizarij, 2009., Auron, 2011., Vilikon, 2012., Alikvot, 2014., Atanor, 2017.). Književni diskurs Jasne Horvat odlikuje propitivanje književnih potencijala, nadahnutost baštinskim sadržajima i nesvakidašnja imaginacija.

Roman "Az" nagrađen je prestižnom nagradom Josip Juraj Strossmayer Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za književnost 2010. godine, a Pečat Grada Osijeka 2011. godine dodijeljen joj je za osobita ostvarenja na području književnosti.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.