Radnja romana odvija se u 9. stoljeću, u vrijeme solunske braće Konstantina (Æirila) i Metoda. Središnji lik romana je Konstantin Filozof, tvorac novog pisma glagoljice u čije znakove je pohranjena ne samo slovna nego i brojevna i simbolička vrijednost. Inspiraciju za glagoljicu Konstantin je pronašao u igri mlin, igri koju je od djetinjstva igrao posvuda...

Kao što konstruiranjem rozete i njezinim različitim iscrtavanjima, kojima je i izveo glagoljička slova, Konstantin  potvrđuje važnost kombinatorike, tako i roman u cjelini, strukturom sastavljenom  po numeričkim vrijednostima glagoljičkih slova, gdje se svako poglavlje otvara jednim slovom, potvrđuje važnost igre kao takve.

Radnja romana odvija se u Carigradu, Kersonu, Moravskoj, Dalmaciji, Veneciji i Rimu. Životnu priču Konstantina Æirila, iz različitih kuteva i na različite načine, osvjetljuju četiri pripovjedača (Metod, carica Teodora, Anastazije Bibliotekar i hrvatski knez Mutimir).Prvo poglavlje („Jedinice Metodova dnevnika”) oblikovano je kao dnevnik Konstantinova brata Metoda – u njemu se otkriva Metodov pogled na mlađeg brata, obilježen brigom i ljubavlju, sjećanja na dane djetinjstva u obitelji i igri, na Konstantinovu nadarenost i posvećenost potrazi za znanjem i istinom, kao i njegova opsjednutost Sofijom, djevojkom koja mu se priviđa...

U drugom poglavlju („Desetice carice Teodore”) pripovjedač je Teodora. Tu saznajemo o Konstantinovim misijama Saracenima i Kazarima, upoznajemo običaje  tih naroda, baš kao i samu Teodoru, bizantsku caricu, njezinu obitelj te prilike na Magnaurskom dvoru. Osim što je razlomljena mnoštvom najdubljih osjećaja -  ljubavlju, krivnjom, boli, neshvaćenošću, razočaranjem - prema pokojnom mužu Teofilu i djeci, četirima kćerima i sinu, Teodora otkriva i osjećaje za koje dotada i nije znala da postoje – one prema Konstantinu Filozofu. Osim čežnje i nježnosti koju osjeća prema njemu, u Konstantinu ujedno prepoznaje svog tragično preminulog prvorođenog sina, također Konstantina.

Treće poglavlje, „Stotice Anastazija Bibliotekara” odvijaju se u Rimu, u vrijeme stvaranja legende o Konstantinovoj kršćanskoj misiji u Kersonu. Radi pisanja Italske legende, Anastazije upoznaje Konstantinovu osobnost te je tijekom svakodnevnih razgovora dalje prenosi mladom Ivanu Arhiđakonu... Anastazija upoznajemo u njegovoj nerazdruživoj staračkoj povezanosti s mačkom Acuteom.

„Tisućice jednog Gebalima“, završno poglavlje, predstavljaju hrvatskog vladara Mutimira u razgovoru sa sinom Tomislavom, budućim hrvatskim kraljem. Tomislav u glagoljici, baš kao i Konstantin, također otkriva igru mlin te, sričući glagoljička slova, uživa u njihovoj igrivosti i neponovljivosti... Time glagoljica, uza sve drugo,  postaje i glavnim likom romana AZ.

Jasna Horvat (1966.) hrvatska je književnica, teoretičarka kulture i znanstvenica iz grane kvantitativne ekonomije. Prvi ciklus njezina književnog stvaralaštva poetski interpretira mitološke teme (Izgubljena vila, 2002., Alemperkina kazivanja, 2005. i Krijesnici, 2009.) dok epistolorani roman (Pismo u pi­smu iz 2008. – suatorstvo s Irenom Vrkljan) najavljuje drugi ciklus i pet romana studija (Az, 2009., Bizarij, 2009., Auron, 2011., Vilikon, 2012., Alikvot, 2014., Atanor, 2017.). Književni diskurs Jasne Horvat odlikuje propitivanje književnih potencijala, nadahnutost baštinskim sadržajima i nesvakidašnja imaginacija.

Roman "Az" nagrađen je prestižnom nagradom Josip Juraj Strossmayer Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za književnost 2010. godine, a Pečat Grada Osijeka 2011. godine dodijeljen joj je za osobita ostvarenja na području književnosti.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.