Vladimir Stojsavljević u dramskoj trilogiji „Sveti čovjek Bošković“ obrađuje jedno burno razdoblje povijesti (kraj 18. stoljeća) i znanosti zapadne civilizacije. Izuzetno zanimljiva događanja daju presjek odnosa, morala i ljudskih sudbina u godinama pred ukidanje jezuita, elite Katoličke Crkve koja se toliko uzoholila da je postala smetnja i crkvi samoj.

Ljubomorni znanstvenici, pokvareni učenici-uhode i kradljivci, ambiciozni opati uronjeni u dvorske intrige na relaciji Milano – Pariz – Varšava – Petrograd, grofovi i ministri, kraljevi (od Louisa XV. do Marije Terezije i Katarine Velike) vojnici, prostitutke, sve je to detaljno prikazano u ovoj trilogiji koja nije samo puka rekonstrukcija nekih historijskih događanja, nego i prava drama velikog znanstvenika, matematičara, astronoma, geodete, fizičara i filozofa, isusovca  Ruđera Josipa Boškovića  (Dubrovnik, 18. svibnja 1711. – Milano, 13. veljače 1787.).

Brojni historiografski podaci vješto su uklopljeni u dijalog i radnju, tako da čitatelji neprimjetno bivaju uvučeni u kontekst zbivanja oko Boškovića u godinama zalaska njegove briljantne karijere.

Vladimir Stojsavljević rođen je u Bjelovaru 1950. Škole je pohađao u Zagrebu (osnovna, gimnazija, FF) i Ljubljani (AGRFTV), te diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu na Odsjeku režije. Novinarstvom se bavio od 1967. godine i tijekom vremena pisao u svim značajnijim tjednicima i dnevnicima bivše i nove države, a u ranoj mladosti bavio se i filmom.

Kazališnu karijeru  započeo kao student na Dubrovačkim ljetnim igrama, u predstavi Georgija Para "Eduard Drugi" 1971. godine i otada  do danas režirao i napisao petnaestak vlastitih drama i komedija. Naročite uspješnice bile su "Njegovatelj mašte" s Brankom Cvitković 1983. godine, "Katarina Zrinska" u Teatru ITD 1993. godine u režiji Božidara Violića, te u vlastitoj  režiji komedije "O tome se u našoj kući ne govori" u ZeKaeMu (1996.) i  "Tango, drugi put" u HNK Osijek (1999).

Dramski tekstovi su mu nagrađivani – prva nagrada Republičkog sekretarijata za kulturu 1985. godine (Ljubav i država) i 1987. godine (Sveti čovjek Bošković), te prva nagrada i otkup na pozivnom natječaju ZeKaeMa (Krundiba) 1980. godine,  treća nagrada "Marin Držić" (Nikola Sedmi) 2008, te više nagrada za radio drame i eseje.

Uz kontinuirani rad dramskog pisca i redatelja, sudjelovao u raznorodnim kazališnim festivalima (BITEF, Splitsko ljeto, Dubrovačke ljetne igre, MESS, Pulsko ljeto, Čakovečko ljeto itd.) kao producent i voditelj okruglih stolova, te u raznim aktivnostima kulturnog marketinga.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.