Stojsavljevićev prvi roman, kojem bismo teško mogli pronaći osobitosti i greške kakve obično obilježavaju prvijence, roman je o ljudima koji imaju svoje čežnje i žudnje, ali ih pretvaraju u dobro čuvane tajne do kojih ne dozvoljavaju nikome, gotovo ni sebi samima. "Pula" je roman o propastima koje se odvijaju na pozadini provincijalnog grada i njegovog morala, grada koji ima svoje zlatne trenutke povijesti ili barem njihove mistifikacije, ali i mnoštvo usamljenika koji bježeći od grada pokušavaju pobjeći od sebe samih.

Premda naglašeno baziran na emocijama, čak i melodramatskim scenama kakva je ona u kojoj Luna sa svojim sinom posjećuje stijenu sa koje se u morske dubine bacio Mahan po kojem je maleni i dobio ime, Stojsavljevićev roman nikada ne prelazi granicu patetike jer je u stilskom minimalizmu jednostavno sve odmjereno baš onako kako treba. Vrlo vješto kombinirajući 'vremenske skokove' i mogućnosti da u samo jednoj, obavijesnoj rečenici ispripovijeda što se s kojim od likova događalo u prošlosti i budućnosti, Stojsavljević je ostvario zaokružene, znakovite i dojmljive portrete svojih likova i napisao roman koji otvara mnoga vrata u tematskom, ali i interpretativnom smislu.

( iz kritike Jagne Pogačnik )

Vladimir Stojsavljević rođen je u Bjelovaru 1950. Škole je pohađao u Zagrebu (osnovna, gimnazija, FF) i Ljubljani (AGRFTV), te diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu na Odsjeku režije. Novinarstvom se bavio od 1967. godine i tijekom vremena pisao u svim značajnijim tjednicima i dnevnicima bivše i nove države, a u ranoj mladosti bavio se i filmom.

Kazališnu karijeru  započeo kao student na Dubrovačkim ljetnim igrama, u predstavi Georgija Para "Eduard Drugi" 1971. godine i otada  do danas režirao i napisao petnaestak vlastitih drama i komedija. Naročite uspješnice bile su "Njegovatelj mašte" s Brankom Cvitković 1983. godine, "Katarina Zrinska" u Teatru ITD 1993. godine u režiji Božidara Violića, te u vlastitoj  režiji komedije "O tome se u našoj kući ne govori" u ZeKaeMu (1996.) i  "Tango, drugi put" u HNK Osijek (1999).

Dramski tekstovi su mu nagrađivani – prva nagrada Republičkog sekretarijata za kulturu 1985. godine (Ljubav i država) i 1987. godine (Sveti čovjek Bošković), te prva nagrada i otkup na pozivnom natječaju ZeKaeMa (Krundiba) 1980. godine,  treća nagrada "Marin Držić" (Nikola Sedmi) 2008, te više nagrada za radio drame i eseje.

Uz kontinuirani rad dramskog pisca i redatelja, sudjelovao u raznorodnim kazališnim festivalima (BITEF, Splitsko ljeto, Dubrovačke ljetne igre, MESS, Pulsko ljeto, Čakovečko ljeto itd.) kao producent i voditelj okruglih stolova, te u raznim aktivnostima kulturnog marketinga.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.